Željka  Rusić – umjetnik s motornom pilom

Piše: Stjepan Starčević CroExpress

Željko Rusić rođen 1967 u okolini Splita. 1987 dolazi u Njemačku u Schaffhausen kod sestre, zatim se naseljava u Königsfeld. Ljubav za prirodom vodi ga u izučavanje šumarskog zanata. Motorna pila postaje alatka od koje se ne odvaja. U slobodno vrijeme pravi skulpture koje najvećim dijelom izrađuje s motornom pilom. Najčešći motiv su mu ljudi u raznim pozama i to od minijaturnih do skulptura ljudi u prirodnim veličinama. Park u Königsfeldu krasi njegova 4 metra visoka skulptura. Svoj atelje napravio je sam od drvenih stabala usred šume Rotwald. Okolinu drvene kućice ukrašavaju drvene skulpture djelo ruku „umjetnika s motornom pilom“. Dobronamjernicima rado pokazuje svoje radove a zainteresovanim objašnjava i kako ih izrađuje. Svoje radove je izlagao u Königsfeldu i Bräuningenu. Željko ima vrlo malo slobodnog vremena, ali je ipak pristao da odgovori na nekoliko naših pitanja.

Kad ste se počeli interesirati za umjetnost? Kad ste osjetili da imate dar za umjetnost?

Već kao dijete puno sam crtao i interesovao se za umjetnost tako da me ta sklonost kroz cjeli život prati sa sve većim intenzitetom. Na početku sam kopirao poznate umjetnike i potretirao, većinom članove obitelji, tražeći sopstveni način izražaja.

Koje su vam omiljene tehnike?

Skulptura sa svojom" moći eksistenzije u prostoru" me je uvjek oduševljavala . Taj način izražaja u trodimenzionalnom obliku daje mogućnost "opipljivosti  osjećaja“  tako da većinom radim skulpture mada istovremeno radim i dvodimenzionalno-drvorez, radim i crteže,a koristim i druge materijale...

Na poslu često radite s motornom pilom. Svoje skulpture radite takođe s motornom pilom. Da li vam smeta kad vas zovu: Umjetnik s motornom pilom?

Izraz "umjetnik sa motornom pilom" me ne smeta ali mislim da je nepotreban kao i npr." umjetnik sa farbom i četkicom" . Tehnika i materijal su samo sredstva, umjetnost je nešto mnogo više. Pošto je u umjetnosti bitna autentičnost u izražaju, skulpture radim sa motornom pilom. Taj "grubi" alat kroz svoje tragove na materijalu-drvetu pomaže mi da u figuru unesem napetost izražaja, tako da uvjek tražim granice koliko je to u određenom momentu moguće. S tom tehnikom pokušavam da razvijem sopstveni stil izražavanja da bi se moje skulpture razlikovale od drugih.

Kad stojite pred drvetom na što mislite?

Kad pogledam drvo zamišljam fuguru koja će od njega nastati i onda jednostavno odsjecam komade drveta koji mi ne trebaju dok ne postane željena figura.

Figurama koje radite na dajete ime, zašto?

Moji radovi imaju poruku, izražaj ali im ne dajem ime sa razlogom de posmatrač sopstvene misli, ideje i osjećaje razvije. Ime može previše da otkrije i sa tim izazove osjećaj "pročitana knjiga".

Izlažete li negdje svoje radove?

Redovno izlažem moje radove u samostalnim i grupnim izložbama,bilo ih je više .

Hvala vam puno na razgovoru i želim vam mnogo uspjeha u daljem radu.