Zdenko Miletić – trener vratara FC Augsburg

Razgovor vodio: Stjepan Starčević

Zdenko Miletić, rođen 23. 04.1968 u Sarajevu. Oženjen je i ima dvoje djece. Nogometnu karijeru počeo u juniorima Dinama iz Zagreba. Prvi profesionalni ugovor potpisao je s Dinamom 1986 godine. Bio je na klupi Dinama u prekinutoj legendarnoj utakmici protiv C.Zvezde. Godinu dana provodi na posudbi u NK Zagreb, a jednu godinu u NK Maribor. Od 1991 godine igra u Njemačkoj za sljedeće klubove: Preußen Münster, SC Verl, Anminia Bilefeld i FC Augsburg. U Njemačkoj je igrao od Regionalne lige do prve Bundeslige. Od 2007 godine je trener vratara FC Augsburg. Spontano smo dogovorili razgovor za CroExpress i za Internet stranicu Donjeg Rahića. Evo kako je tekao taj razgovor.

Kad i kako ste došli igrati u Njemačku?

Kad je rat počeo u našoj domovini prekinuto je bilo igranje nogometa, pošto sam bio na posudbi u NK Maribor do 1991 godine, onda sam produžio za Njemačku, gdje sam igrao za nekoliko klubova do kraja igračke karijere.

Koliko ozljede mogu uticati na karijeru jednog sportiste?

Mene je jedna takva povreda koštala velikog napretka u karijeri. Naime prije WM u Francuskoj 1998 bio sam u nekim kombinacijama za Hrvatsku reprezentaciju, ali povreda meniskusa me spriječila da zaigram na WM u Francuskoj.

Što očekujete od naše nogometne reprezentacije na EM u Poljskoj i Ukrajini ove godine?

Očekivanja su velika. Mi uvijek od naših igrača očekujemo više nego što oni objektivno mogu postići. Ako prođu dalje iz grupe bit će to iznenađenje, jer nam je grupa izuzetno teška.

Kakvo je stanje s vratarima u Hrvatskoj?

Kad znamo da naši vratari u svojim klubovima rijetko brane, mislim da imamo problema s dobrim vratarima.

U čemu je razlika između Njemačkih i naših vratara?

Najveća razlika je u psihi, u mentalitetu. Tu je prednost na Njemačkoj strani, a to je kod vratara najčešće presudno. Oni su mentalno jači, a to se ne odnosi samo na vratare, nego je to slučaj uopšte kod sportista u Njemačkoj. Utakmica se često odlučuje u glavama igrača.

Nogomet postaje sve brži, kako se vratari prilagođavaju takvoj igri?

Vratari sve više učestvuju u samoj igri. Igra se bez libera, čiju ulogu preuzima vratar. Igra je postala brža, jer vratar ne smije uzimati povratne lopte u ruku. Danas se sve više radi u suradnji s naukom, s medicinom. Vodi se više računa o ishrani, kako igrači ne bi ušli u igru preopterećeni. Igrači moraju biti uvijek spremni, moraju se profesionalno odnositi prema svojim obvezama, kako u igri tako i u slobodno vrijeme.

Igrali ste kod nas i u Njemačkoj, gdje je lakše igrati?

Ja sam otišao iz naše lige još 1991. godine i vjerojatno se i kod nas u međuvremenu mnogo toga promijenilo, ali mislim da je i pored toga lakše igrati u Njemačkoj. Uslovi su bolji, profesionalniji je odnos prema sportu.

Nekada je bilo više naših trenera u Njemačkoj ligi, zašto ih sad nema?

Ima i sada pomoćnih trenera u mnogim Njemačkim klubovima. Naš rad se cijeni, jer neke stvari koje oni  uvode kao nove, kod nas su se već odavno u našim većim klubovima primjenjivale. Naši klubovi nisu samo imali finansijske mogućnosti sve to da realiziraju.

Kako gledate na nedavne događaje u našem nogometu? Čak se i ministar sporta uključio u riješavanje tog problema. Kako riješiti nastalu situaciju?

Ovakvoj situaciji treba konačno stati na kraj. Ja bih prvo zabranio kladionice, jer to nekima daje podlogu za nezakonite radnje. Ministar sporta ima pravo kad govori o „močvari koju treba isušiti“. Nogomet treba očistiti od ljudi koji mu ne žele dobro i to od najnižeg ranga do prve lige, a svakom onom tko doprinese rasčišćavanju ovakvog stanja „skidam kapu“.

Svi mladi sportisti imaju svoje uzore. Koji su bili vaši uzori među vratarima?

Kad sam počeo kao vratar uzor mi je bio „leteći Mostarac“ Enver Marić, a kasnije Slobodan Janjuš vratar Željezničara iz Sarajeva.

Što je s FC Augsburg? Nije vam lako u prvoj Bundesligi.

Mislim da smo u teškoj situaciji jer se nismo na početku sezone adekvatno pojačali. Da smo doveli dva – tri kvalitetna igrača sad bi se borili u sredini tablice, a ovako će nam biti zaista teško sačuvati prvoligaški status.Igramo dobro koliko nam naše mogućnosti dozvoljavaju, ali često upravo prevagu rade jedan ili dva igrača, a takvi igrači nama nedostaju. Naši navijači očekuju od nas opstanak u prvoj ligi, ali treba biti objektivan i reći da će biti vrlo teško.

Trenerski  posao je vrlo nesiguran. Gdje sebe vidite u sljedećih godinu – dvije dana?

U Augsburgu sam već deset godina. Moja obitelj se ovdje navikla, ne volim se seljakati pa bih volio i dalje ostati ovdje u Augsburgu. Znam da su u trenerskom poslu promjene česte i nekada iznenadne. Još dok sam bio u Zagrebu bio sam svjestan da ću morati u inozemstvo da bih nešto zaradio. Sad sam ovdje i osjećam se kao kod kuće pa ne bih imao ništa protiv da tako još dugo ostane.

Gospodine Miletiću, hvala vam na razgovoru u ime posjetitelja i čitalaca našeg portala. Želim vam mnogo uspjeha u daljem radu.