ZAPREKE RAZVITKU REVOLUCIONARNOSTI I PREOKRETA

 

Piše: Mirko Omrčen

Sloboda se ne može ostvariti ako nema živahnosti, promjenljivosti, snažnosti i intenzivnosti djelovanja najizobraženijih slojeva jednog društva. Nema ostvarenja potpune slobode jednog naroda ako zakaže njegova inteligencija, kako ona na političkom, tako i ona na kulturnom, socijalno-ekonomskom i vjersko-moralnom polju. Sam narod koliko god bio odlučan, hrabar, borben i svjestan bez tog čimbenika i njihove revolucionarnosti osuđen je na neuspjeh u borbi za potpunu slobodu. Svaki preokret, svaki prevrat, svaka ideja bez tog instrumenta ima male šanse za uspjeh.

Da je u našoj zemlji bilo dinamike djelovanja, da je bilo razvijenog intelektualnog života, da je bilo hrabrosti zauzeti određeno stajalište o slobodi zastupati ga, boriti se za njega i snositi odgovornost za njega na svim tim poljima čimbenika hrvatskog društva, onda o prevratu, o revoluciji, o nasilju i lomovima kao sredstvu ostvarenja slobode ne bi bilo uopće potrebno govoriti ili pisati. Naime, razvijene ideje, razvijene političke, socijalne, ekonomske, vjerske, kulturne i ine ustanove i organizacije koje hoće djelovati za slobodu i u slobodi nameću sustav slobode, nameću promjene, nameću zemlji vlast, vladavinu, sustav rezultantu slobode civiliziranim i razumnim putem bez većih lomova i nasilja.

Sve te sile u izgradnji hrvatske slobode u većini su bile negativne. Razvijenog života nije bilo i zato se diktatura u RH kao sustav vladavine prirodno formirala i lagodno vozi. Mi danas imamo totalitarno-diktatorski sustav, jer nije bilo dovoljno intelektualne razvijenosti, intelektualne živosti i demokratske zrelosti. Nije bilo razumijevanja i shvaćanja demokracije, nije bilo odgovorne djelatnosti hrvatske inteligencije, odnosno čimbenika hrvatskog društva.

S diktaturom su došle i sve njene negativne pojave- nazadovanje, nerazvijenost, zaostajanje, i da bi se danas izbjegao potpuni raspad, rasulo i potop potrebne su promjene, potreban je preokret.  To je postalo naša nužnost.

Te promjene i taj preokret moguće je ostvariti jedino prijelazom iz jedne formulacije vladavine u drugu, odnosno iz totalitarno-diktatorskog sustava u istinski demokratski sustav.

Taj prijelaz u intelektualno živim sredinama ostvaruje se lagodno, bez stresa, dok se u intelektualno zaostalim sredinama on provodi teškim lomovima i nasiljem.

Da bi se u našoj zemlji ostvario što “lagodnije“  potrebna je intelektualna živost i dinamika. Potrebno je razvijati sve ono što je svih ovih godina izostalo, a to je odlučnost, hrabrost, požrtvovnost, volja. To je duh borbenosti ili jednom riječju revolucionarnost. Time je vjerojatnost za uspjeh uz što bezbolnije posljedice puno veća.

Današnje stanje

Većina hrvatske inteligencije na svim poljima danas ide linijom ropstva. Ne usvaja ideje hrvatske slobode kao potpunu ideju hrvatske politike. Tu vlada idejno-politički relativizam, odnosno ravnodušnost, neodređen stav, nezainteresiranost, neosjetljivost, bešćutnost….

Nema demokratske zrelosti i zrelosti za promjene bilo kojim putem. Hrvatska je danas s malim izuzecima intelektualno mrtva sredina. Većina umjesto revolucionarnog duha nosi oportunističku i izdajničku ideju i orijentaciju.

Tek neznatna manjina nosi izvjesne impulse slobode i razvijenosti. Tu manjinu zločinačko autoritativno-diktatorski sustav konstantno uništava na svim linijama, tako da je ta manjina kao takva preslaba komponenta da bi se mogla nametnuti kao opći i konačni rezultat procesa promjena i napretka, kao rezultanta vladavinskog sustava slobode.

Snage hrvatskog društva

Prema činjeničnom stanju hrvatsko društvo može se podijeliti u četiri skupine snaga i to:

1)      Male snage koje u potpunosti odgovaraju narodnim željama

2)      Jake neprijateljske snage koje nose vlast i teror

3)      Jake oportunističke snage

4)      Revolucionarne snage koje to nisu

Ove dvije posljednje su osobito velika zapreka razvoju revolucionarnosti , promjenama i preokretu.

Tko su i što su oportunističke snage

Oportunistički karakteri po svojoj naravi su izdajnički i služnički. To su snage koje varaju sve, i narod i sebe i neprijatelja.

U Hrvatskoj su vješti i sposobni oportunisti, kad je devedesetih revolucionarno stanje postalo masovnim, i poslije, okrenuli sve pothvate u svoju korist i uklonili sve autentične nosioce revolucije te nametnuli svoju oportunističku, izdajničku i neprijateljsku liniju kao ispravnu liniju. Ta linija to je današnje naše stanje u kojem smo ostali bez slobode u državi, a na kraju i bez države.

Oni teže samo za konkretnim osiguranjem sreće i ugodnosti, odnosno za izbjegavanjem svake nesreće, neugodnosti i nesigurnosti života, a pogotovo smrti.

Njihova ideologija je ideologija osobnih uspjeha u svim mogućim kategorijama želja, zadovoljstava, ciljeva, prilika i mogućnosti bez borbe, žrtve, požrtvovnosti, odricanja, idealizma.

Ne podređuju se idejnom sastavku ili spoju života i zato kod njih osobito nedostaje i nema idealizma, stalne požrtvovnosti, revolucionarnosti….. Samo osobni uspjeh, sreća, udobnost i sigurnost i nadasve ubijanje ideja.

U politici su to predsjednik države, mnogi članovi vlade, državne uprave, sabora, vojske, sudstva, političkih stranaka….

Na socijalno-ekonomskom polju to su mnogi među sindikatima, među ekonomskim formacijama, zdravstvenim i inim ustanovama, te posebničkom vlasništvu.

U kulturi to su mnogi u filozofiji, umjetnosti, znanosti, sportu, zabavi i svim kulturnim ustanovama.

Na vjersko-moralnom području može ih se prepoznati u svim religijama te vjerskim i moralnim društvenim ustanovama.

Te račundžije za novac i položaj najopasniji su za uspjeh bilo koje vrste borbe za slobodu. Ti krpelji najveća su zapreka razvitku revolucionarnosti, revolucionarnim promjenama i preokretu.

Revolucionarne snage koje to nisu

Naš narod teži stvarnom suverenstvu, potpunoj slobodi, napretku i sreći. Međutim vjerojatnost da uspije nije velika, jer je hrvatsko društvo bez revolucionarnih strujanja u zemlji i dok god ne bude prožet revolucionarnim strujama neće imati neke vjerojatnosti da uspije.

Revolucionarna strujanja izostaju tamo gdje ih je inače za očekivati, a to je domoljubna inteligencija.

Međutim umjesto tome narod se na milost i nemilost našao izručen oportunističkim strujama koje su najopasnije, jer nose orijentaciju neuspjeha.

Nameće se pitanje koja je orijentacija hrvatskih domoljubnih snaga danas?

Po svemu sudeći ta orijentacija je čekanje bez bilo kakve borbe. Većina hrvatskih domoljubnih snaga danas zauzela je komotan stav čekanja, a samo kukavice predlažu čekanje bez borbe, jer da sama borba nema izgleda.

Borba svakog naroda koji stvarno želi slobodu, a naš narod to želi, uvijek ima izgleda.

Takav komotan i kukavički stav, takva orijentacija  rezultirala je potpunim nestankom iz hrvatskog nacionalnog života istih kao odlučnog čimbenika domaće politike.

 

Domoljubne snage u većini ostale su nepomične i moglo bi se reći da ne žele stvarne promjene i započimanje borbe za hrvatski preporod i hrvatsku demokraciju, a to je vođenje politike mimo želja i osjećaja hrvatskog naroda. Stoga nisu niti će ikada biti prepoznati na izborima.

Revolucionarne promjene, rušenje ropstva i ostvarenje novog poretka to je za njih jako vino.

Buntovničkog duha se ima, ali je otpor pasivan. Borba se svodi na izživljavanje riječima i slovima, a tako se samo sije sjeme malodušja umjesto sjemena revolucionarnih promjena.

Žali se same sebe dok nedostaje djelatna volja za borbu i promjene. Primjetna je nespremnost na osobne žrtve kod mnogih.

Jednom riječju domoljublje ima pasivni i mazohistički, buntovni ali nerevolucionarni duh.

Djelovanje je folklorno, a njime se Hrvate i sebe same samo ističe kao jadnike, žrtve sile i nepravde, a sami se ne laćaju borbe.

Današnja hrvatska desno ili domoljubno orijentirana inteligencija u većini nije sposobna prilagoditi se novim prilikama. Čekaju na dobru volju onih koji podupiru i onih koji održavaju današnje stanje, a mi Hrvati iz iskustva znamo, i to jako dobro znamo, da neprijatelji slobode nikada slobodnom voljom ili dobrom voljom ne daju slobodu, već da ona mora biti zahtjev potlačenih.

Današnja domoljubna desnica ovakva kakva jest također predstavlja veliku zapreku razvitku revolucionarnosti i revolucionarnih promjena u našoj zemlji.

Domoljublje na raskrsnici

Ostaje, ili prijeći u djelatnu borbu s pozitivnim ciljevima i biti spreman nametnuti svoje rješenje ili se zakukuljiti u otpor bez nade i želje da se išta ostvari.

Odnosno, mora se odlučiti ili na nestanak ili na revolucionarnost.

Savjetuje se,  ne više teoretsko razmatranje, nego živa borbena sila u narodnoj zajednici koja će ispiriti neprijateljske snage koje nose vlast i teror.

Jesu li zreli za to?

Ako nisu i narod će propasti, jer narod u pravilu propada ako njegova inteligencija nije zrela za njegove ideje, želje, osjećaje…..