TOMICA KARAMARKO- NOVA SNAGA ZA TAJKUNE

Piše: Mirko Omrčen

 

Zapadni kapitalizam već za rušenja Berlinskog zida našao se pred pitanjem i krucijalnim problemom opstati ili propasti. Nadolazeća recesija, a s njome i nezaposlenost tražili su nova rješenja, nove izlaze.

Nova rješenja i izlaz je neoliberalizam i njegova ideja “slobodnog tržišta“ koja podrazumijeva i ideju privatizacije. Ta veoma opasna ideja postala je privlačna i hrvatskim komunističkim elitama i udbo-mafiji, koje revolucija u Hrvatskoj devedesetih nije uspjela maknuti s vlasti, kao izvor bogaćenja i pljačke. Kao izvor prikupljanja enormnih sredstava, rukovodeći sami privatizacijom hrvatskih društvenih i nacionalnih bogatstava. Pljačkalo se uz spregu sa izabranim i pogodnim novostvorenim bogatašima-tajkunima, a opljačkana sredstva kasnije su služila i služe i za sponzoriranje zločinačkih organizacija HDZ i SDP.

Pljačku se opravdavalo tumačenjem kako se ne isplati imati tolike tvornice i dalje u njih ulagati, jer sve što je Hrvatskoj potrebno može se lako kupiti, a nerijetko i po znatno nižim cijenama od naših, na velikom svjetskom tržištu.

Prema mišljenju i tumačenju mnogih autora takva politika išla je i na ruku krupnom zapadnom kapitalu kojem je glavni cilj bio da u dezorijentiranim tranzicijskim zemljama, pa tako i u RH, što prije nađe nova tržišta za svoje posustalo gospodarstvo, a svoj podmukli naum mogli su postići samo ako uspiju u tim zemljama staviti pod kontrolu ili poslovno skršiti i uništiti što veći broj prvenstveno proizvodnih poduzeća te zatim preuzeti njihovo tržište, ne birajući ni metode ni sredstva. U RH su za svoj naum suradnike našli u objema frakcijama bivšeg SK i u HDZ-u i u SDP-u pod okriljem i patronatom udbo-mafije.

DRUGI O PRIVATIZACIJI

Zlodjelom koji se odvijao pod parolom slobodnog tržišta Hrvatska je od srednje razvijene i izvozno orijentirane zemlje za vrlo kratko vrijeme pretvorena u svojevrsno uvozno orijentirano veliko “trgovačko društvo“ koje sve što može nekritički kupuje u inozemstvu. Proizvodnje nema zbog uvoza na kojem se bogati uvozna mafija. Zbog tajkunizacije gospodarstva te toleriranja pa čak i prikrivanja dotad nezabilježenog kriminala u gospodarstvu i bankarstvu, velik broj domaćih proizvodnih poduzeća zapao je odjednom u svojevrsnu poslovnu “zonu sumraka“. Pri tome se dramatično brzo povećao odljev kapitala (deviza) i sablasno širila nezaposlenost te naglo povećala kreditna zaduženost Hrvatske države u inozemstvu.

Valom privatizacije u tajkunskoj maniri bila su ponajviše pogođena upravo proizvodna poduzeća, pa je RH za samo nekoliko godina ostala bez mnogih tvornica i proizvodnji…..  cilj novopečenih vlasnika-tajkuna često nije bio unapređenje poslovanja i razvoj poduzeća, već što brže izvlačenje kapitala i njegov transfer u inozemstvo….

Daljnje posljedice

Gdje god je naletio val privatizacije, prvo je ostajao bez plaće, a ubrzo zatim i bez zaposlenja vrlo velik broj radnika i stručnjaka. Njima se kao jedina mogućnost nudila burza, ili, ako su bili nešto starije dobi, bijedna mirovina. Radnici su doslovno upućivani na ulicu gdje su se, prepušteni sami sebi, morali snalaziti kako znaju i umiju kako bi s članovima obitelji preživjeli na rubu bijede.

Privatizacija nije, kako se obećavalo, pridonijela rastu produktivnosti, proizvodnji, modernizaciji privrede, dohotku ni zaposlenosti. Njome je uništeno sve ono dobro što smo imali govore autori koji su se godinama bavili privatizacijom i pretvorbom koju nazivaju i “epohalni zločin“ koji je HDZ i SDP počinio protiv hrvatske države, hrvatskog gospodarstva i tolikih stotina tisuća naših malih ljudi. Taj zločin stvorio je enormnu nezaposlenost i siromaštvo te veliku unutarnju i vanjsku zaduženost. U jednoj rečenici sažeto: destrukcija, uništenje egzistencijalnih poduzeća, gubitak tržišta, povlačenje pred stranom konkurencijom, stvaranje vojske nezaposlenih ( samo do 1999 godine zatvoreno je preko 700 000 radnih mjesta) i premladih umirovljenika. Hrvatska je danas uništena i propala država s potpunom krizom društva i njegova morala. Dogodilo se ono što smo većinom htjeli izbjeći . Namjerno??

Kako siješ tako žanješ

Dok su drugi davali svoj život za Domovinu uski krug se enormno bogatio, što je u konačnici dovelo do procesa socijalnog raslojavanja našeg društva. Određeni broj ljudi – tajkuna u Hrvatskoj tako danas raspolaže bogatstvima od 10 do 300 milijuna EUR-a, koji voze skupocjene automobile i stanuju u raskošnim vilama s bazenima. Bogatstvo je ostvareno putem pljačke. Svi tajkuni, maheri i domoljubi mogli su se obogatiti, raditi ono što su radili zahvaljujući političkim zaštitnicima od najvišeg političkog vrha do lokalnih razina, ovisno o veličini počinjenih djela. Da nisu imali zaštitu sigurno se ne bi, do te mjere, usudili raditi što su radili.

Uz to također se ispravno zaključuje kako bi za jedno društvo bila sreća imati čim više bogatih ljudi ali da su to svoje bogatstvo stekli strpljivim i mukotrpnim radom, a ne prevarama i utajama.

Tome valja dodati kako loše i nepravedno stečena dobra ne donose koristi, jer ne može se činiti zlo, a dobru se nadati. Svatko će naime u konačnici žeti onako kako je posijao. ( Galaćanima 6,7)

Ima li izlaza i rješenja? Evo nekih razmišljanja

U vremenima kad industrija predstavlja zamašnjak i uvjet pune zaposlenosti i razvoja i HDZ i SDP su deindustrijalizirali hrvatsko gospodarstvo. Proces je to kojemu se još uvijek ne može nazrijeti kraj, jer pretvorba ide dalje, a danas i sa svrhom kako bi političke strukture preživljavale svoje mandate. Tako ne može doći do preokreta.

Smatra se da do toga može doći samo ako dođe do intenzivne revitalizacije, odnosno oživljavanja, vraćanja prvotne živosti svih proizvodnih djelatnosti koje imaju perspektivu na domaćem ili svjetskom tržištu. Smatra se da nema primjerene razine zaposlenosti te razvoja poduzetništva koje tvore temelj i predstavljaju kotač-zamašnjak svakog zdravog i stabilnog gospodarstva. Bez njih se poduzetništvo nema naprosto na koga kopčati, jer se na gotovo posve osiromašeno stanovništvo ne može više računati kao na iole ozbiljnije tržište. Upozorava se da Hrvatska ne može gospodarski opstati bez snažnog sektora pretežno izvozno orijentiranih proizvodnih poduzeća. Bijegom od proizvodnog i kreativnog rada te orijentacijom samo na trgovanje, koje je Hrvatsku svelo na ogromno neproduktivno, gotovinsko, uvozno orijentirano i već odavno prezaduženo trgovačko-potrošačko društvo na vjetrometini svjetskog tržišta ne može se ostvariti zdrav i stabilan gospodarski napredak. Bez značajnijih te dobro promišljenih i koordiniranih ulaganja, prvenstveno u izvozno orijentirane proizvodne djelatnosti, nije moguće postići bitno smanjenje kronično enormne nezaposlenosti niti znatnije povećati nacionalni dohodak i standard stanovništva mišljenje je stručnjaka i analitičara.

Međutim takva politika u suprotnosti je interesa zapadnog kapitala i razvijenih europskih zemalja ali i mnogih interesnih i mafijaških skupina kojima je Hrvatska premrežena, a koje imaju mnogo koristi od ovakvog, za sve nas druge, kaotičnog, neizdrživog i neodrživog stanja.

Preduvjet oživljavanja i razvoja

Kad bi vladajuće garniture imalo željele boljitak već odavno bi bio napravljen prvi korak prema oživljavanju i razvoju, a taj korak bio bi učinjen tamo gdje se “pogriješilo“ u koracima, a to je poništenje privatizacije i pretvorbe.

Evo kakva se moguća rješenja predlažu po tom pitanju: Uz proglašenje privatizacije i pretvorbe ratnim zločinom predlaže se i donošenje zakona o poništenju istih. Uz to i oduzimanje protuzakonito stečene imovine kao i donošenje zakona o superviziji pretvorbe. Uz još neke mjere valja napomenuti i provođenje nacionalizacije financijski i kriminalno opljačkane društvene imovine.

Hajmo raditi prave stvari

Poštapalica je to Zorana Milanovića u trenucima kad god treba skrenuti temu s mnogobrojnih afera njegove vlade ili npr. trenutno aktualnih kriminalnih pred stečajnih nagodbi.

Uz novi ustav i poništenje privatizacije i pretvorbe bilo bi činjenje prave stvari. Međutim, otvaranjem te “Pandorine kutije“ na vidjelo bi izišla sva zla, sve nepravde i pljačke koje su tajkuni i hrvatske vlade i političari napravili prema svojim građanima, društvenoj imovini i pojedincima. Zato će Milanović i njegova vlada raditi one prave stvari koje je politika i do sada radila- pljačkati i pomagati u pljački.

 

Niti  “Nova snaga“ Hrvatske Tomica Karamarko i njegov HDZ, otkako je preuzeo tu zločinačku organizaciju, nije pokrenuo ni jednu jedinu inicijativu po pitanju poništenja privatizacije i pretvorbe. Ne pokreće inicijative iz razloga jer bi to itekako naštetilo odabranim pojedincima-tajkunima, ali i HDZ-u kojeg isti financiraju, a kojeg je i Karamarko svojedobno ulažuči u budućnost, kao i svi ostali tajkuni, financirao sa donacijom od 280 tisuća kuna preko tvrtke Soboli d.o.o. čiji je bio vlasnik.

Osim toga Karamarko u stranku HDZ vraća nekad prvog čovjeka Fonda za privatizaciju a poslije i ministra protuustavne i protuzakonite privatizacije ili organiziranog kriminala Milana Kovača , koji je godinama bio i predsjednik Nadzornog odbora Razvitak gdje je uz ostalo Jambi i njegovom bratu Boži prodavao objekte, odnosno niz objekata. Posao koji je uz ostalo u Razvitku bio pun malverzacija i zlouporaba, ali i ogromnih gubitaka.

Stoga eventualnim dolaskom Tomice Karamarka i njegovih ljudi na vlast niti će doći do novog ustava koji bi ograničio vlast, spriječio zlouporabe i pogreške te podvrgao vlast nadzoru i kontroli, čega se i Tomica boji, a toga se boje svi oni koji štite nečiste osobne ili grupne interese, ali niti do poništenja privatizacije i pretvorbe kao važnog preduvjeta oživljavanja i razvoja.

Zaključak

Dok je evidentno kako će i Milanović i Karamarko i njihovi poltroni i dalje raditi “prave stvari“ ali za osobnu korist i korist tajkuna i kapitala što bi bilo činjenje prave stvari za ostatak Hrvatske?

 

Prava stvar bi bila detronizacija tih uništavatelja naše zemlje, našeg naroda i naših društvenih i nacionalnih bogatstava.

Prava stvar bi bila okaniti se “ćorava posla“ i davanja povjerenja partijama koje kao imaju najviše šansi promijeniti ili bolje rečeno samo na vlasti zamijeniti vladajuću strukturu.

Samo stranke i nekompromitirani ljudi sa jasnom vizijom budućnosti, sa idejama koje nose vrijednosti demokracije, slobode, humanosti, pravednosti i pravde, solidarnosti i jednakosti, zdravog razvoja i napretka , koje nose stvarne promjene i koje uistinu žele raditi prave stvari sa svojim narodom i svim građanima Hrvatske zaslužuju povjerenje.