Susret generacije 1962 – 63. Godište

Piše Stjepan Starčević

12.08.2012 održan je sastanak generacije 1962 – 63. godište. Učiteljica nam je bila Manda (Mišković) Šimić. U školu smo išli zajedno od prvog do četvrtog razreda (od 1969 do 1973.god). Na druženje s učiteljicom Mandom okupilo nas se 14 bivših učenika. Učiteljica Manda živi u Rijeci i samo radi ovog sastanka došla je s mužem u D. Rahić. Jovo Aleksić i Slavko Maskaljević (Mita) žive u Donjem Rahiću i kao jedini iz D. Rahića su prisustvovali ovom sastanku. Iz Grbavice su došli Cviko Panić i Dragica (Pudić) Tomić. Markić Juro (Đuka) živi u Austriji i zbog sastanka je prekinuo odmor na moru. Ana (Markić) Lueger došla je iz Austrije na ovaj sastanak. U Austriji takođe živi Ljubica (Josić) Stijepić. Delfa (Josić) Mateljić od nedavno živi u Prijedoru. Darinka (Šimić) Krmpotić došla je iz Novog Vinodolskog, iako radi u turizmu uspjela je odvojiti malo vremena da bi se družila sa starim prijateljima. Marija (Mikulić) Akalović došla je iz Ivanjić Grada. Iz Njemačke (okolina Ulma) nam je došla Drgica (Šimić) Lončarević.  Ivica Šimić (Ivelja) je došao iz Austrije. Često mu je zvonio telefon radi obaveza oko pogona za sušenje mesa koji vodi u Austriji. Ana (Šimić) Reznić došla je iz Buja. Ja sam takođe došao s odmora, a inače živim u Njemačkoj.

Kako je teklo druženje.

Okupili smo se oko 10 sati ispred doma MZ D. Rahić. Nakon kraćeg razgovora učiteljica Manda je zazvonila za početak (časa) druženja. Mi smo, kao nekada držeći se za ruke ušli u prostorije doma. Sastanak je počeo prozivkom bivših učenika. Nakon prozivke zapalili smo svijeću i održali minutu ćutnje za pokojne učenike naše generacije. To su Nevenka Gutić i Vaso Sekulić. Zatim je svako od nas u par rečenica rekao nešto o sebi, odnosno o svemu što je prošlo u ovih posljednjih 40 godina koliko je prošlo od zajedničkog sjedenja u školskim klupama. Naša učiteljica nam je ispričala kako je tekao njezin „životni put“, a onda smo u pripremljene mape upisali svoje kontakt podatke kako bi ovaj sastanak bio nastavljen drugim kontaktima. Ovo druženje je nastavljeno uz pjesme, kolo i ples, a glazbeni ugođaj je pravio band kojim upravlja Stjepan Markić. Uz pjesmu i ples bila je i pokoja suza, koja se okliznula s nekog sretnog obraza. Takođe smo zajedno obišli i novu mjesnu crkvu sv. Leopold Mandić. Pečenje, salate i kolače pripremio je Viktor Jakšić i Soni Markić i svakako je za pohvalu kako su nas služili taj dan.

Nadamo se da je ovo početak češćih druženja naše generacije. Učiteljica Manda je par puta (uz naše insistiranje) ponovila da smo joj bili najbolja generacija. Nadamo se da će možda i neke druge generacije iz našeg mjesta biti inspirirane ovim našim druženjem, i organizirati svoje susrete, što bi nam svima naravno bilo posebno drago.

Očekujemo da na sljedećem druženju (za par godina) bude nas još i više, jer oni koji nisu bili s nama zaista su mnogo propustili.

Izdvojio sam nekoliko slika s ovog našeg sastanka. Od preko 700 slika bilo je zaista teško izdvojiti samo neke. Slika će biti još.

[photogallery/photo17996/real_p.htm]