SLIJEDE LI POTRESI

Piše: Mirko Omrčen

Propalu i uništenu hrvatsku državu danas karakterizira sve lošiji životni standard, konstantna visoka nezaposlenost, za koju je premijer obećao naći rješenje konstatirajući jednom da će se trendovi nezaposlenosti drastično na bolje promijeniti početkom 2014.  godine, te siromaštvo, odnosno visoki porast subjektivnog siromaštva gdje istraživanja pokazuju da se zbog visoke nezaposlenosti i sniženja realnih nadnica preko 80% stanovništva u našoj zemlji smatra siromašnim.

Propalu i uništenu Hrvatsku karakterizira uništena nacionalna ekonomija, čije uništenje je više nego uspješno provedeno po neoliberalnom modelu, gdje je u bescjenje rasprodana društvena imovina kao i tisuće poduzeća, uništena domaća trgovina i svi segmenti nacionalne proizvodnje.

 Uništena industrija, upropašteno gospodarstvo i gospodarska zaostalost nije rezultiralo samo stotinama tisuća nezaposlenih i siromašnih nego i stotinama tisuća raseljenih i iseljenih.

U ovaj kratki prikaz promašaja i zlouporaba od strane vladajućih, koje su dovele do potpunog rasula i teške krize, valja posebno kao pogubnost istaknuti i kriminalnu rasprodaju banaka, kojom je uništen domaći bankarski sektor, a kojom je financijsko tržište prepušteno stranim bankama i stranim financijskim organizacijama koje su monopolizirale tržište i nametnule svoja pravila.

Valja istaknuti kako se prihvaćenom neoliberalnom politikom putem pomoćnih aparatura neoliberalizma MMF-a i Svjetske banke državu dovelo u prisilu enormnog zaduživanja, stalno se povećava unutarnji i vanjski dug čime je naša zemlja postala ovisnik globalističkih financijskih institucija.

Rezultat je da je Hrvatska izgubila svoju financijsku suverenost i pretvorena u koloniju, jer upravo zaduživanje je ona djelatnost koja zemlju pretvara u koloniju. Hrvatska je danas pokorena i podčinjena zemlja-kolonija pod tuđom dominacijom, bez ikakve strategije razvoja, bez vlastite ekonomske i industrijske politike gdje se sve radi i nameće izvana, gdje se politički i ekonomski život kreira kroz institucije, kao što su MMF i Svjetska banka, gdje je sve pod kontrolom i paskom snažnog kapitala tuđih financijskih i političkih centara moći.

U takvoj propaloj i uništenoj državi cvjeta kriminal i korupcija, cvjeta konstantna pljačka kako tuđinaca tako i domaće premrežene udbomafije. Naime, prema navodima Global Financial Integrity iz 2012. godine iz RH je nelegalno isisano oko 15,2 milijarde američkih dolara samo u razdoblju od 2001-2009, a prema navodima također između 30-40 milijardi dolara iznijeti su iz naše zemlje u razdoblju od 1990-2010. godine.

Prema navodima GFI bez obzira koja je koalicijska vlada bila na vlasti iz RH se u prosjeku godišnje iznese-napusti zemlju 1,5 milijardi američkih dolara. Pokradeni je to novac prikupljen kriminalom i korupcijom te poreznom evazijom hrvatskih političara i njihovih kriminalaca.

Današnje teško stanje uništene i propale Hrvatske svakako je rezultat zlouporabe povjerene vlasti koja se provodi bez ikakve kontrole, nadzora i ograničenja.

U takvoj igri i takvim pravilima rođen je i novi totalitarni režim . Nije se uspjelo izgraditi i transformirati u smjeru izgradnje stvarne demokracije utemeljene na istinskom pluralizmu, poštivanju i promociji slobode i prava, te izgradnji institucija koje osiguravaju vladavinu prava.

Konstantna karakteristika zločinačkih totalitarnih režima u našoj zemlji je stalno donošenje reformističkih zakona od strane komunističkih elita koji su samo obična restauracija kojom se nije spriječio kolaps sustava, a koji je malo tko predviđao u početku, baš kao što nisu doveli do uspostave demokracije i mirne preobrazbe. Uvjerilo se narod kako će promjene nastati same po sebi među ostalim i samim donošenjem ustava i “odgovarajućeg“ zakonodavstva, što se pokazalo promašenim osobito kad se ustava tiče, jer nije dovoljno samo donijeti ustav ili raspravljati o novom Ustavu, već se mora okrenuti pitanjima njegova održavanja i provedbe.

Rezultat svega je da smo vraćeni u prijašnje stanje ili još gore od toga.

Kad bi se sistematski i potpuno analitički prikazale i sagledale sve nepravde i zločini koje su počinile zločinačke organizacije SDP i HDZ njihovi autokrati i ministri, onda bi svakome bilo potpuno jasno da su našoj zemlji i društvu potrebne promjene da je potreba za uspostavljanjem nove vlasti postala nužnost. Potrebne su promjene ali s novom vizijom s vizijom novog poretka.

Bez šanse za promjene

Vjerojatno je želja mnogih da se promjene postignu, provedu i održavaju bez nasilja i nesreća da se rezultati postignu razboritim procesom planiranja ustavnog uređenja na razborito odlučivanje i znanost, odnosno na civiliziran način “bez ispaljenog metka“.

Za takve promjene vladajući, ali i vladajući u “oporbi“ nemaju sluha, jer ne žele da im se na primjer novim ustavom ruke vežu i da ih se podvrgava ustavnim i zakonskim ograničenjima. Oni ne žele stvarne promjene, prekid s zaostajanjem, propadanjem, dotrajalošću, ropstvom. Ne dopuštaju da se mirnim i razboritim putem dođe do promjena te stoga one moraju biti ostvarene i nametnute drukčijim putem.

Najveće dostignuće demokracije jest etablirana mogućnost da se vlast smijeni prema rezultatu slobodnih i poštenih izbora.  Međutim, iako u RH građani imaju ustavno pravo na općim izborima mirnim putem smijeniti nositelje vlasti i postići promjene u stvarnosti nema zbiljske mogućnosti za to. Činjenica da se 80% biračkog tijela na izborima ne opredjeljuje ni za SDP ni za HDZ, da se time protive politici jednih i drugih, a jedni i drugi unatoč tome ostaju na vlasti, govori da se tiranska vlast u RH ne može smijeniti na općim izborima. To prvenstveno, jer izbori nisu pošteni, slobodni i kompetitivni, a to iz razloga što demokracija-vladavina naroda traje tek 12 sati koliko traju izbori, a ne cijelo vrijeme.

Jedna od mogućnosti za smjenu vlasti mirnim putem je borba za pravo koja se odvija kroz razvijeni sustav institucija koje bi pružale zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No kod nas takvih institucija nema pa je i takav način smjene vlasti tek iluzija.

Jedan od načina smjene vlasti i dolaska do promjena je slobodan i razvijeni politički život kroz koji se vodi borba za promjene. Problem je što takvo nešto u Hrvatskoj ne postoji. Obim slobode političkih stranaka, odnosno višestranačja u Hrvatskoj kreiraju dvije frakcije bivšeg SK u sprezi s krupnim kapitalom i pokorenim medijima. Dakle, sva moć koncentrirana je u rukama SDP-a i HDZ-a.

Slobodan politički život se onemogućuje na način da se oko 130 stranaka medijski izoliralo, a postojećim zakonima o financiranju stranaka, gdje su iste ostale bez gotovo ikakvih financijskih sredstava, potpuno ih se marginaliziralo, isključilo i onemogućilo u političkom radu i djelovanju i potisnulo iz političkog života zajednice. One time tako nisu zabranjene, ali im se ograničava rad i ne mogu predstavljati bitnog aktera političkog djelovanja i političkog procesa. U borbi za promjene ili osvajanje vlasti time nemaju jednake šanse, to jest, uvijek isti imaju najbolje mogućnosti, a to nije znak stvarne demokracije, nego je to siguran znak diktature i totalitarizma.

Ne omogućiti svim strankama potrebna financijska sredstva i aktivnu zastupljenost u medijima isto je što i zabraniti njihovo djelovanje.

Nema li slobodnog i razvijenog stranačkog života nema niti slobodnog i ravnopravnog političkog natjecanja za osvajanje i smjenu vlasti, za promjene mirnim putem. Višestranačje u RH nije poželjno niti dozvoljeno upravo iz razloga kako bi se onemogućilo promjene.

U našoj zemlji u posljednje vrijeme pojavljuju se i tendencije onemogućavanja donošenja odluka izravno na referendumu ,putem kojeg je također moguće postići promjene, tako da se može reći kako su svi putovi k mirnoj smjeni vlasti i promjenama zatvoreni.

Kako do promjena? Što je preostalo?

Hrvatska je tiranija, autokracija, a do promjena u takvim prilikama, do smjene vlasti dolazilo se i dolazi pobunama unutar vladajućih elita ili potresima, odnosno revolucijom masa.

Povijest mnogih naroda pokazala je da, ako je pravni put zakrčen, ako elite zakažu put do slobode, ako je potrebno, mora ići i drugim smjerom, a to je revolucionarna borba.

 Ako je narodu oteta sloboda, sreća i pravo na sretnu budućnost, ako mu sve to otimač ne želi povratiti on se za sve to mora izboriti sam. Svatko normalan je za mir, ali ne može se u ime miroljubivosti  pristajati na nepravde i ropstvo.

 Istinska borba za oslobođenje je nužno zlo, a borbu se opravdava i s vjerskog stanovišta. Naime, prema riječima jednog kršćanskog pjesnika, Isus nije došao da uništi borbu-rat, već da svemu nadoda mir, onaj uskrsni mir što slijedi nakon konačne pobjede ( Luka 24,36). Osim toga bez borbe se zlu osigurava mir u činjenju zla, a to se ne želi ( Izaija 48,22).

Rušenje režima nije novijeg datuma niti pripada povijesti

Različiti su oblici revolucionarne borbe od borbe svim demokratskim sredstvima do potresa ogromne snage i dimenzije.

Takav potres bila je Velika francuska revolucija. Nju karakteriziraju slijedeća razdoblja: prvo, veliki šok, od 1789-1799, drugo, potraga za kompromisom i stabilnošću, koju se uspoređuje sa brojnim manjim potresima što obično slijede velike potrese, traje sve do druge polovice 20 stoljeća da bi Ustavom iz 1958 bili postavljeni temelji za postupnu socijalnu stabilizaciju.

Francuska revolucija izvršila je niz revolucionarnih promjena. Izjava o pravima čovjeka i građanina unosi u javni život novi pojam. Podanik, dakle čovjek ovisan o kraljevoj volji, pretvara se u građanina, dakle nositelja suverenosti koji ima ne samo pravo stvarati ustav po kojem će se zajednica upravljati, nego i pravo mijenjati ga. Građani delegiraju izvršavanje vlasti, ali se nikada ne odriču ustavotvornog prava tj. prava mijenjati ustav.

Britanci su veliki kompromis iz 1688 zabilježili kao Glorious Revolution . To revolucionarno razdoblje završeno je restauracijom monarhije. Od toga doba Englezi nikada nisu ponovno pokušali revolucionarnim prevratom uvesti u cijelosti novi ustavni sustav. Umjesto toga, oni su se odlučili za polagano i postupno razvijanje ustavnih institucija, uz štovanje svoje tradicije i izbjegavanje bilo kakvog oponašanja tuđih uzora. 1688 progoni se dinastija Stuart i jača parlamentarni sustav, koji je od tada u stalnoj borbi s kraljevskim apsolutizmom doveo do današnjeg parlamentarizma. Unatoč istih imena ustanove su promijenile svoju bit, što je najbolji dokaz revolucionarnog značaja Cromwellova pokreta.

Na istom temelju počiva i američka revolucija, koja je konačno težište suverenosti prenijela s kralja na narod i formalno izrazila tu promjenu donošenjem ustava na skupštini u Filadelfiji. Dakle ne daje kralj narodu povlastice, nego narod stvara organe vlasti.

Vrlo nasilni politički pokreti ili valovi demokratizacije u Zapadnoj Europi 70-tih godina 20 stoljeća započinju rušenjem desničarskih diktatura: “revolucijom karanfila“ u Portugalu, “monarhističkom revolucijom“ u Španjolskoj, “revolucijom mladih“ u Grčkoj.

Rušenje jednostranačkih komunističkih diktatura započelo je “baršunastom revolucijom“, nastavljeno kao “liberalna revolucija“. Diktatorski režimi rušeni su “narančastom revolucijom“ u Ukrajini, “revolucijom ruža“ u Gruziji. “Arapsko proljeće“ koje je još u tijeku u ključnim državama, pripada istoj kategoriji socijalnih prevrata, radi uspostavljanja vladavine prava, društva sreće i blagostanja.

Prijete li Hrvatskoj potresi

Vlast restauriranih komunista u RH postala je razorna za našu ekonomiju i gospodarstvo, ali i za ciljeve da su svi ljudi stvoreni jednakima i obdareni od svog Tvorca određenim neotuđivim pravima, među kojima su život, sloboda i potraga za srećom. Pravo je naroda takvu razornu vlast izmijeniti i napustiti, te uspostaviti novu vlast, zasnivajući njene temelje na takvim načelima, i ustrojavajući njenu moć u takvom obliku, kakav im izgleda najprikladnijim za ozbiljenje njihove sigurnosti i sreće.

U Hrvatskoj ne prevladava razboritost mirnih graditelja ustavnog poretka, koji izbjegavaju nasilje i koji smatraju kako se novi politički poredak može izgraditi na znanstvenim osnovama. Zato ako ne dođe do promjena u tom pogledu za očekivati je potrese u Hrvatskoj. Radikalne i brze političke promjene postat će imperativ za veliki dio Hrvata i hrvatskih građana. Kad-tad će eksplodirati sa željom da unište lance ropstva, bez obzira, da li se to zvalo rat ili mir.

Na osnovu svih iskustava, potlačene skupine, klase i mase redovito su i uvijek iznova će zatući nositelje pritiska kad ventil prsne.  Ako ne dođe do zaokreta zatući će ih i u Hrvatskoj i u tom pogledu suvišno je svako raspravljanje.

 

Ante Starčević za kojeg se govorilo i govori da je bio samo za saborsku borbu, te da je osuđivao svaku silu, po tom pitanju je rekao: “Ne samo katolicizam, nego svaka vjera, svaka crkva, svatko razuman jest i mora biti proti prevrata, pa i tako, tim svim usprkos, bijaše i sva je prilika da će još biti krvavih prevrata, jer gdje ne ide pravnim putem, tu ide nepravnim putem.“