Povjest Bosanske Posavine

Donji Rahić pripada općini Brčko, koja čini jednu od devet općina Bosanske Posavine. Bos. Posavina, unutar Bosne i Hercegovine, oduvijek je predstavljala jednu kulturno povijesnu i gospodarski zaokruženu cjelinu hrvatskog naroda, koji je stoljećima živio u miru i razumijevanju sa drugim narodima na ovom prostoru.

Povijest Hrvata na ovim prostorima poseže daleko u prošlost, temelji porušenih crkava i samostana, stećci i spisi, uvjerljivi su dokazi našeg postojanja na ovim prostorima. Prve ozbiljne tragove civilizacije počinje bilježiti dolazak Rimljana na ova područja, od prvog do četvrtog stoljeća. Oni grade puteve, veća naselja, a za gradnju koriste kamen i opeku. Putevima kroz Posavinu povezuju svoje dvije provincije.

Na ušću Brke u Savu Rimljani su sagradili utvrdu Salde (latinski Saldae), današnje Brčko.Na osnovu rimskih izvora sačuvanih do danas, zaključuje se da je ta utvrda bila najstariji rimski grad na području današnje BiH. Na tom području 1902.god. pronađena je veća količina rimskog novca, koji se čuva u zemaljskom muzeju u Sarajevu. Takođe 1990.god. prilikom radova na proširenju puta između Atik-Džamije i Zelene pijace, bagerom je iskopan rimski grob, gdje je nađena ljudska lubanja, a povrh nje pepeo i dio rimske staklene narukvice. Arheolog Jakov Babić, na području posavine, za svojih 14.godina rada, pronalazi oko 200 lokaliteta sa arheološkim nalazima iz raznih vremena. U Krepšiću je našao strelicu, koja je pravljena prije 4000 god. a na parceli Boljikovac pronalazi utege za ribarske mreže i tkalačke razvoje, koji datiraju iz istog vremena kao i strelica. Cjelokupno područje Bos. Posavine pripadalo je Panonija Inferiori (Panonija Secunda).

Od 4. do 6. stoljeća avarskim pustošenjem i seobom slavenskih naroda, dolazi do nestanka biskupija i kršćanskog stanovništva na ovim područjima. U 7. i 8. stoljeću na ovim prostorima se ponovo širi kršćanstvo. Slomivši avarsku vlast, Hrvati naseljavaju prostore današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi pisani tragovi o Hrvatima na području Bos.Posavine, datiraju iz 13. stoljeća, to jest iz vremena Ugarskog kralja Bele IV, uz kojeg je vezana Darovnica (Povelja) iz 1244.godine učinjena Bosanskoj biskupiji. Tu se spominje "Tera Tolys" ili zemlja oko riječice Tolise. U Bos. Posavini, tadašnjem Bos. Miloševcu, boravio je prema predaji Ban Stjepan II Kotromanić, gdje je umro i sahranjen. U crkvi sv. Ilije u Modriči vjenčan je Bosanski kralj, Tvrtko I Kotromanić.

Bos. Posavina je tijekom srednjeg vijeka bila poprište važnih događaja, s obzirom da su tuda prolazili važni putovi i prometnice od sjevera prema jugu. Arheološki nalazi s područja Bos. Posavine govore o velikom značaju tog prostora u razvoju srednjovjekovne Bosanske države. 1463.godine Bosna pada pod Tursku vlast, a sledeće godine tj. 1464.god. Ugarsko-Hrvatski kralj Marijaš Korvin, uspio je preoteti Turcima cijeli sjeverni i sjeverozapadni dio Bosne. U tom oslobođenom teritoriju bila je i Bos. Posavina. 73.god. kasnije pada i Posavina pod Tursku vlast.

U teškim vremenima Turske vladavine, Hrvatsko je stanovništvo velikim dijelom bilo uništeno, odvedeno u Tursko roblje, prešlo na Islam ili izbjeglo u druge dijelove Hrvatske te u Ugarsku, Austriju, Italiju (Gradišćanski, Južno-Ugarski, Bečki i Moliški Hrvati) U to vrijeme krenule su i migracije ostalih unutrašnjobalkanskih naroda: Srba, Albanaca, Crnogoraca, Bugara, Grka, Armena i Cincara. U srednjevjekovnoj Bosni i Hrvatskoj, do provale Turaka u ove krajeve,nije bilo Srba.

Prije Turskog osvajanja Bos. Posavine, na ovim prostorima je bilo osam velikih franjevačkih samostana.Turci su ih sve do jednog porušili. Teška situacija je bila i za vrijeme Bečkih ratova, krajem 18. stoljeća. U cijeloj Bosni ostala su samo tri samostana (Sutjeska, Kreševo i Fojnica) i svega 26 svećenika, a broj katolika je pao na 25 000. U Tuzlanskom kraju od 14. župa ostala je samo jedna. Prema izvješću Bosanskog provincijala, Bosna je 1688.god. imala 300 000 katolika,a Hercegovina 90 000.

Prestankom Turskih osvajanja, kao i poraz od Beča, natjerali su Osmanlijsko carstvo na povlačenje i defanzivu.16-godišnji rat izmeđo Turske i Austrije od 1683-1699.god. završio je mirom u Srijemskim Karlovcima. Za vrijeme tog rata, veliki broj katoličkog stanovništva Bos. Posavine, potražio je sklonište s druge strane Save u Slavonskim selima: Kobašu, Babinoj Gredi, Sikirevcima, Brodskom Posavlju i dr. susjednim mjestima.

U razdoblju prije 1878. postojale su samo škole u vlasništvu vjerskih zajednica. Sve su osnovane tijekom 19. st., sve odreda bile su vrlo niske kakvoće a mnoge nisu ni djelovale redovito. Iako ima onih koji smatraju da je na području Bosne najstarija katolička škola nastala u Livnu 1820., ipak oni koji bolje poznaju ovu tematiku smatraju da je prva osnovna škola te vrste u povijesti BiH-a započela s radom u Tolisi 1823. u vlastitoj zgradi koju je te godine podigao župnik fra Ilija Starčević (rodom iz Donjeg Rahića) i za učitelja iz Slavonije doveo Iliju Boričića, prvoga kvalificiranoga učitelja u povijesti hrvatskoga školstva u BiH.

Utjecaj hrvatskog preporoda (1850. god.) osjetio se i u Bosni i Hercegovini. Svesrdnu su im pomoc u tome pružili oci franjevci. Posebno se isticu fra Ivan Jukic i fra Martin Nedic iz Tolise. Fra Ilija Starcevic u Tolisi osniva i prvu pucku školu u Posavini; knjige nabavljaju iz Broda na Savi (Slavonski Brod).

1910.godine, pismenost stanovništva BiH je izgledala ovako (znali čitati i pisati):

 

Muskarci 

 Žene 

Svega

Muslimani

24 568

     637

25 205

Pravoslavci

50 038

13 167

63 205

Katolici

49 468

26 375

75 843

Slabljenjem Turske vlasti, 1878.god.na međunarodnom kongresu u Berlinu, sređivanje političkih prilika se povjerava Austro-Ugarskoj. Iste godine Austro-Ugarska zauzima Bosnu i Hercegovinu. Svojom vojskom ušla je upravo kroz Posavinu iz pravca Brčkog, Šamca i Broda. Austro-Ugarska unosi u ove krajeve novu civilizaciju, drugu kulturu,zapravo evropski duh u Bosance. Odmah pristupa izgradnji mostova, putova, suvremenih gospodarskih objekata, škola, bolnica, kazališta pa i muzeja. Nezadovoljni pripajanjem Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj, Srbi 28.lipnja 1914.god. vrše atentat na Austro-Ugarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda. To je bio povod za oružani napad Austro-Ugarske na Srbiju, čime dolazi do početka I. svjetskog rata (1914-1918). 1918.god. stvaranjem Države Srba, Hrvata i Slovenaca i Bosanska Posavina ulazi u sastav ove države.

Značajan sljedeći događaj za Bos.Posavinu, svakako je uspostava Banovine Hrvatske, 22.08.1939. godine, u koju ulaze sledeće Posavske općine: Derventa, Bos. Brod, Odžak, Modriča, Bos. Šamac, Gradačac, Orašje, Brčko i Srebrenik, dakle prostor definiran kao Hrvatski i time pripojen Banovini Hrvatskoj. Stvaranjem NDH, 1941.god. Bos. Posavina se još povećava, jer u njene granice ulazi i područje općine Bijeljina. Područje je dobilo naziv "Velika župa posavje" i prostirala se teritorijalno sve do Drine, a na sjeveru zahvaćajući čak i općine Slavonski Brod i Županju.

Spomenute činjenice govore da je Bosanska Posavina oduvijek bila definirana kao Hrvatski prostor, u kojem su nesmetano živjeli i ostali narodi. Ono što su generacije Hrvatskog naroda, sa ostalim narodima, tisuću i pol godina imale, čuvale i sačuvale sve do rata (1992-1995), zločinačkom agresijom, crnogorsko-srbijanskih postrojbi,srbski imperijalisti su uspjeli nasilno razdijeliti ili oduzeti. Hrvatski narod je i poslije ovog rata smogao snage da se vrati na svoja ognjišta. Svake godine je sve vise onih koji se vraćaju i obnavljaju porušeno. Kroz stoljeća je ovaj narod proganjan sa ovih prostora, ali im se uvijek iznova vraćao, da bi sela i gradovi iznova zasjali još ljepšim sjajem. Tako će biti i sada.