Povijest Brčkog

Brčko je od davnina bilo trgovačko i kulturno središte Bosanske Posavine. Oko 170.god naše ere, na prostoru današnjeg grada, Rimljani su podigli utvrdu pod nazivom Salde (latinski Saldae). Utvrda je, najvjerovatnije, izgrađena na ušću rijeke Brke u Savu, preciznije na uzvišenju između dvije rijeke, na čijem se prostoru do zavšetka II. svjetskog rata nalazila Zelena pijaca.

U petom stoljeću, nakon raspada Rimskog carstva, brčanska utvrda je uništena kao i mnogi rimski gradovi na prostorima današnje Bosne i Hercegovine. Od tada, u periodu od oko tisuću godina, na mjestu današnjeg grada su ostale samo njene ruševine. Tek u XV soljeću, u nekim zemljišnjim kartama, nalazi se ucrtano naselje pod imenom Brčki. Osvajanjem Bos. Posavine 1521.god. Turci su izbili na Savu. Na mjestu nekadašnjeg rimskog grada izgradili su od opeke, hrasotovih i drugih oblica svoju utvrdu. Oko te utvrde razvija se novo naselje pod nazivom "Brčki brijeg" ili "Brčka varoš". U to vrijeme Brčko je pogranično mjesto prema Austriji i u njemu su bili smješteni Turski graničari. Unutar utvrde izgrađena je džamija sa drvenom munarom. Džamija se u početku zvala "Careva", a kasnije je u narodu bila poznata kao "Atik-Stara" ili "Savska" džamija. U neposrednoj blizini utvrde je radila skela za prevoz putnika i robe u Austriju. Ovi nazivi su se zadržali sve do Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878.god. Tada grad dobija naziv Brčka. Taj naziv je zadržao do 1912.god. to jest do pred I.svjetski rat. Od tada se grad naziva BRČKO.Godine 1718 Austro-Ugari su okupirali sjeverne dijelove Bos. Posavine i Brčko je potpuno uništeno, osim nekoliko graničarskih objekata.

Tokom 19. i 20. stoljeća Brčko se naglo razvija i napreduje na gospodarskom i kulturnom planu. Grad je postao važan trgovački i industrijski centar, a naročito nakon osnivanja "Dunavskog parobrodskog društva". brodovi ovog Društva su saobraćali između Brčkog i drugih područja, prevozeći suhe šljive i žitarice. Krajem 19. stoljeća Brčko je izvozilo 25-30 000 tona suhi šljiva u Austriju, Njemačku, Englesku, pa čak i u Ameriku. Preko Brčkog se u Bosnu uvozila sol iz Austrije i Rumunije.

Druga polovina 19. stoljeća je period najvećeg razvoja Brčkog. U gradu je 1869.god. uveden telegraf,1870. otvorena je pošta, 1886. sagrađena je bolnica, 1892. gradska knjižnica, a 1893. otvorena je Trgovačka akademija. Željeznički most na rijeci Savi dug 755 metara sa 27 stubova otvoren je za saobraćaj 1894.godine. U isto vrijeme izgrađen je hotel "Posavina" i druge institucije kao što su: škole, dječji vrtići, pošta, bolnica i banka. Brčko je dobilo struju 1900.god. Početkom 20.stoljeća Brčko je imalo: 5 hotela, 6 banaka, nekoliko ativaža za suhu šljivu, industriju špirita, 2 pilane, 2 ciglane itd.

Nakon potpisivanja sporazuma Cvetković-Maček, krajem kolovoza 1939. godine, kada je stvorena Banovina Hrvatska, kotar Brčko je pripao Banovini Hrvatskoj. Područje Brčanskog kotara ili sreza obuhvaćalo je sledeće općine: Brčko, Bosanski Šamac, Čelić, Donja Mahala, Domaljevac, Gornji Obudovac, Orašje, Slatina, Tramošnica, Bukvik, Crkvina i Brezovo Polje. U Brčanskom srezu ili kotaru prije II. svjetskog rata, prema popisu stanovništva od 31.ožujka 1931.god. živjelo je 97 962 stanovnika. Od toga je bilo: Hrvata 42 208, Srba 34 965, Muslimana 20 443 i 246 ostalih.

Kada je Brčko pripalo Banovini Hrvatskoj, tadašnja vlast je organizirala svoju vojnu odbranu "Seljačke straže". To je bila neka vrsta policije. Grad Brčko je bio središte Kotara Brčko. Osim političkog i vojnog središta, Brčko je bilo i kulturno središte. Brčko je od 1939-1945. imalo veliki broj hrvatskih kulturnih udruga poput HKD "Napredak", koji je imao svoj Hrvatski dom (kasnije preimenovan u Dom JNA). U Brčkom je bio organiziran i križarski pokret "Hrvatsko bratstvo", a njegov prvi predsjednik je bio brčanski župnik Ilija Violoni. Osim ovog društva, u Brčkom je djelovalo i Hrvatsko pjevačko društvo "Hrvat".

Gledajući zemljopisni položaj samog Brčkog, grad leži na rijeci Savi. Povezan je željezničkom prugom s Gunjom, preko Vinkovaca sa Zagrebom, a cestovnim pravcem preko Majevice sa Tuzlom. Osim toga Brčko je trgovački i industrijski centar, pa je stoga i bio od velike važnosti za NDH. U prosincu 1944.god. u Brčkom su sve jedinice potpadale pod 12. zdrug. U to vrijeme u Brčkom i u okolnim mjestima smještena je bila 13.SS divizija, zvana "Handžar divizija". U Brki se nalazio 4. bataljon 28. puka sa sjedištem puka. U Brčkom je bilo sjedište 13. artiljerijskog puka.

Nakon napada na Tuzlu, partizanske jedinice, organizirane u 16. vojvođansku brigadu, imale su zadatak da zauzmu Posavinu. Potkraj siječnja 1945. štab 16. vojvođanske brigade, odlučio je svojom 1. brigadom zauzeti područje Zovik-Štrepci-Maoča. Hitler naređuje 30. i 31.ožujka 1945.god. povlačenje njemačkih trupa u Mađarsku. Nakon povlačenja Njemacke vojske s područja Brčko-Orašje, partizanske trupe počele su sa napadima na mostobran Grčica-Brod-Donji Rahić-Gorice. Razvila se velika bitka na tom pravcu i tadašnje partizanske jedinice uz pomoć sovjetskih trupa zauzimaju teren. Brcko je zauzeto 7. travnja 1945. dok je Orašje 9 travnja 1945.a Šamac 11 travnja 1945.

Poslije II. svjetskog rata prioritet je bio unaprijediti saobraćajne veze sa drugim industrijskim područjima u Bosni i Hercegovini. U ovo vrijeme izgađena je i veoma važna pruga Brčko-Banovići (1946.god.). Proizvodnja u Brčkom poslije rata nije bila modernizirana i imala je izražene elemente zanatske proizvodnje. Obim industrijske proizvodnje, sve do 1952.god.nije imao jači uticaj na gospodarstvo u zemlji uopšte. Rekonstrukcija tekstilne industrije, izgradnja novog mlina, silosa, pogona i tvornice za proizvodnju jestivog ulja, stočne hrane, prehrambenih proizvoda i mesa urađeni su 1950. do 1960.god. Tada se u Brčkom formiraju Prehrambeni kombinat Brčko i Tekstilni kombinat "Interplet" Brčko.

Od tada je razvoj grada bio u stalnim usponu, sve do zadnjeg rata 1992-1995.kada je u ratnom sukobu grad skoro uništen i opljačkan. Proglašenjem Distrikta, Brčko je dobilo ponovo šansu za brzi razvoj,što grad u dobroj mjeri i koristi.

Popis stanovništva u Brčkom od 1971 do 1991.god.

Godina

Bošnjaci

Hrvati

Srbi

Ostali

Ukupno

1971

30 181

24 925

17 709

1 956

74 771

1981

31 434

23 975

16 707

9 652

82 768

1991

38 617

22 252

18 128

8 630

87 627