Politika "bivših" komunista

ne ide u prilog oživotvorenju Hrvatskih nacionalnih interesa

Piše; Mirko Omrčen

 

Mi smo Vlada razuma, vlada hrvatskih interesa ( Zoran Milanović ).

 

Vlada koja ima razuma i koja radi u nacionalnim interesima prije svega bi stavila demografsku problematiku na vrh “dnevnog reda“ hrvatskih strateških nacionalnih pitanja. Radila bi na zaštiti i unapređivanju demografskog razvoja,kao jednog od ključnih strateških čimbenika razvoja Hrvatske, jer stabilan, prirodan i pozitivan razvoj stanovništva jedna je od temeljnih društvenih pa i nacionalnih vrednota.

Demografi uče da je on zapravo jedna od rijetkih vrednota koje u svojoj punini i sveobuhvatnosti imaju naglašeni egzistencijalni karakter za hrvatsku državu i bez stanovništva niti jedna druga vrednota nema smisla, jer sve druge društvene vrednote ( nacionalnog, vjerskog, humanog, etičnog i drugog karaktera) proistječu samo iz ljudske, osobne dimenzije života na zemlji. A skup osoba, svaka sa svojim individualnim karakteristikama, čini stanovništvo ili populaciju na određenom prostoru.

 

Hrvatska se danas nalazi i u dubokoj demografskoj krizi. Demografski procesi u Hrvatskoj su nepovoljni i kao takvi su jedan od dominantnih čimbenika njezine društvene i  gospodarske krize te se može kazati kako samo uravnotežen demografski razvoj može biti pretpostavka stabilnog razvoja države i svakog pojedinca u njoj, a upravo i to predstavlja oživotvorenje nadanja, snova i interesa za koje se borilo.

U ova dva desetljeća samostalnosti razvoj stanovništva nije se doživljavao i smatrao prioritetnim hrvatskim nacionalnim pitanjem i prioritetnim nacionalnim interesom hrvatske države. Kod hrvatskih upravljačkih i javnih struktura konstantno je prisutan manjak sluha za probleme razvoja stanovništva. Potpuno je zapostavljena cjelovita i dugoročna provedba dobro osmišljenih i uravnoteženih mjera populacijske politike sadržanih i predloženih u Nacionalnom programu demografskog razvitka kojega je 1996 godine donio Hrvatski državni sabor. Odnosno izostala je  cjelovita, dugoročna i stimulativna populacijska i obiteljska politika.

Niti današnja vlast ne ispravlja, ne ublažava i ne usporava nepovoljne demografske tendencije. O demografskoj politici zapravo ništa. Ni u teoriji ni u praksi. Kao da je to pitanje bez ikakve bitnosti za Hrvatsku, a ono je od prvorazredne važnosti, jer bez demografske politike, bez planiranja demografskog razvoja ne može se uspješno provoditi niti planiranje društveno-gospodarskog razvoja. Izostanak kvalitetne demografske politike, od osamostaljenja do danas, u veliko je utjecao i na današnje gospodarsko i socijalno stanje u RH.

Dosadašnji odnos vladajućih, kako SDP-a tako i HDZ-a, prema toj problematici rezultiralo je činjenicom da se stanovništvo Hrvatske našlo u prilično nezavidnoj situaciji s dugoročnim i vrlo nepovoljnim demografskim tendencijama, procesima i strukturama koji sve više postaju dominantnim ograničavajućim čimbenikom stabilnoga i prosperitetnoga demografskog, društvenog i gospodarskog razvoja zemlje

Manjak bilo kakvog plana, odnosno, bilo kakve smislene i poticajne populacijske politike rezultiralo je  da od početka 90-ih bilježimo konstantno i sve izraženije smanjenje stanovništva.

Samo između 1991 i 2001. Zabilježeno je 90.000 umrlih više nego novorođenih, a demografski procesi i strukturne promjene i zadnjih desetljeća vrlo su nepovoljni. U Hrvatskoj godišnje umre oko 54.000 ljudi, a rodi se 44.000 djece. Samo tim trendom svako desetljeće gubimo 100.000 stanovnika.

Demografi  predviđaju da će u Hrvatskoj za samo dva desetljeća biti samo oko 3.6 milijuna stanovnika. Dakle u odnosu na 2001. broj stanovnika smanjit će se za 757.000 (17%) a u odnosu na 2010 godinu 634.000 (14,7%).

Uslijed biološke (prirodne) depopulacije odnosno veće smrtnosti nego rodnosti ( migracijska komponenta je izostavljena) demografi predviđaju da će Hrvatska svake godine gubiti najmanje 25.000 stanovnika – ili grad srednje veličine (poput Bjelovara). Time će se vratiti na broj stanovnika koji je na današnjem državnom teritoriju živio prije sto godina, točnije 1928 godine.

Ako ne dođe do velikog obrata glavnih demografskih procesa 21 stoljeće bit će obilježeno izrazitom depopulacijom, tj. demografskim izumiranjem. U slijedećih 30 godina demografsko izumiranje bit će glavno obilježje stanovništva Hrvatske- upozoravaju demografi.

Osim jakog smanjenja broja stanovnika predviđa se i daljnje pogoršanje dobnoga sastava stanovništva.

Demografi već dugo upozoravaju da će se negativni procesi u prirodnoj dinamici stanovništva – nastavak iseljavanja vitalno i radno najsposobnijeg stanovništva i proces demografskog starenja – nesumnjivo reflektirati na daljnje poremećaje u razvoju stanovništva, kako u kretanju broja stanovnika, tako i u razvoju demografskih struktura, napose dobno spolne strukture stanovništva koja je najvažnija demografska struktura stanovništva.

Po tom pitanju u Hrvatskoj je na snazi ubrzani proces demografskog starenja i visoki stupanj ostarjelosti. Smatra se da će do sredina ovog stoljeća staračko stanovništvo brojem i udjelom gotovo dvostruko nadvisiti broj mladog stanovništva, koje je baza demografske i radne reprodukcije.

K tome se ne radi samo o starenju ukupnog stanovništva, nego, tumače demografi, i o parcijalnim procesima starenja, koji se sastoje u starenju pojedinih funkcionalnih dobnih kontingenata, primjerice stanovništva u radno- sposobnoj dobi, fertilnog kontingenta stanovništva, radno aktivnog stanovništva i slično. To će voditi dalekosežnim posljedicama po ukupan demografski i društveno-gospodarski razvoj te obrambenu sposobnost zemlje u smislu najsposobnijih ljudskih resursa – smatraju demografi.

Starenje stanovništva ogleda se u smanjenju broja i udjela mladog ( do 19 godina starosti) u ukupnom stanovništvu, te porastu broja i udjela starog ( iznad 60 godina starosti) u ukupnom stanovništvu.

Između 1981 i 2001 godine koeficijent mladosti je smanjen s 28,2 na 23,7, dok je koeficijent starosti povećan sa 14,8 na 21,5. Drugim riječima udjel mladih u ukupnom stanovništvu Hrvatske u tom periodu pao je ispod četvrtine, dok je udjel starih premašio petinu ukupne populacije.

Porast indeksa starenja ( s 52,6 na 90,7) pokazuje trend izjednačavanja mladog i starog stanovništva.

Pad broja i udjela mladog stanovništva, osobito udjela ženskog stanovništva u pred – fertilnoj dobi života rezultira sve manjim priljevom stanovništva u fertilnu-reproduktivnu dob, što izravno implicira manju vitalnost tj. nove nepovoljne tendencije u demoreprodukciji, napose kada je u pitanju dinamika nataliteta – tumače demografi.

Najveću ulogu u disproporciji između velikih dobnih skupina demografi vide u sužavanju fertilnog kontingenta posebice mlađih žena ( 20-29 godina) i smatraju da će se 2031 godine taj najplodniji kontingent brojčano smanjiti za više od trećine te da, pučki rečeno,  “neće imati tko rađati“.

Koliko nepovoljne tendencije, toliko i iseljavanje mladih smanjit će i potencijale obujma radno-sposobnog i radno-aktivnog stanovništva, što negativno određuje ukupnu aktivnost stanovništva, pa i razinu društveno-gospodarskog razvoja zemlje.

Povećanje broja starih stanovnika i smanjenje broja mladih ima brojne nepovoljne implikacije na sva područja društvenog života. Porast broja i udjela stare populacije opteretit će razne društvene fondove, predviđaju demografi, kao na primjer mirovinski, socijalni, zdravstveni što će predstavljati dodatno opterećenje za ionako teško poremećene i posrnule gospodarske tijekove u zemlji. U svakom slučaju brojčano smanjenje i starenje radnoga kontingenta dovodi u pitanje brži gospodarski razvoj zemlje.

Demografi smatraju kako se crna demografska perspektiva neće osjetno promijeniti niti ako se već danas poduzmu mjere  pronatalitetne politike te ako bi se nekim čudom povećala stopa nataliteta. Propusti su napravljeni u prošlosti u nerazumnoj i izrazito antihrvatskoj i nenarodnoj politici HDZ-a i SDP-a i teško će ih biti ispraviti.

Demografi pojašnjavaju kako se jaka populacijska politika u prvom redu ogleda u odnosu prema zaposlenim ženama. Stopa zaposlenih žena najveća je upravo u onim razvijenim europskim zemljama koje imaju pozitivne demografske trendove. Takve trendove imaju sve razvijene europske zemlje ( osim Njemačke, Austrije i Švicarske),  i  to ne računajući imigrante . Razlog je kvalitetna demografska i obiteljska politika koju te zemlje vode.  U  zemljama s dobrom demografskom slikom puno žena radi pola radnog vremena, ali uz punu plaću, što im subvencionira država. U tim zemljama većina žena radi uglavnom u obrazovanju i zdravstvu, gdje je moguće kombinirati radno vrijeme, a ne u trgovini i drugim djelatnostima s atipičnim radnim vremenom, kao u Hrvatskoj.

 

Perspektive razvoja stanovništva Hrvatske nisu svijetle iz razloga, jer nije bilo i nema cjelovite, dugoročne i promišljene populacijske i obiteljske politike.  Nije bilo i nema dugoročne, široke i sveobuhvatne strategije. Nije bilo i nema osmišljavanja i provođenja eksplicitne i stimulativne populacijske politike. U svemu tome odlučujuća je uloga države. Sposobnoj vlasti, vlasti razuma i hrvatskih interesa to bi bio prioritet. Međutim Milanovićevoj koaliciji to očito nije prioritet.  Jednako kao što je to bilo i HDZ-ovoj, i njegovoj vladi prioritet je prevara i očuvanje vlasti prevarom i obmanom. U svemu što su obećali Kukuriku i Milanović prevarili su narod, a prevara je gnusno djelo i pred čovjekom i pred Bogom. No ako se narod i dade prevariti i obmanuti Bog se ne da obmanjivati i što tko posije to će i požnjeti  ( Galaćanima 6,8).

Manjak sluha za probleme razvoja stanovništva, uz politiku, pokazale su i druge institucije, koje bi trebale imati važnu ulogu pri promišljanju i provođenju mjera populacijske i obiteljske politike, kao što su mediji- posebno javni mediji, a osobito Crkva u Hrvata. Tim više su perspektive razvoja stanovništva Hrvatske još više tamne, štoviše crne.