NOVA SNAGA (NE) NOSI PROMJENE

Piše: Mirko Omrčen

 

Istinskom demokracijom uspostavlja se pravda, ostvaruje mir i jednakost, unaprjeđuje  opća dobrobit,  čuva se blagoslov slobode.

Revolucijom hrvatskog naroda u devedesetim godinama prošlog stoljeća, pa sve do danas, demokracija nije rođena, nije uspostavljen novi tip društvenog poretka, demokratsko državno ustrojstvo utemeljeno na shvaćanju i uzajamnim pravima i dužnostima nositelja vlasti i onih kojima se vlada. Naša zajednica danas ima demokraciju u kojoj nije omogućeno ono najvažnije, a to je ograničenje i uravnoteženje vladajućih skupina. Oni kojima se vlada nije omogućeno zaustaviti političke greške, zlouporabe i aroganciju onih koji na temelju povjerenja  vode i vladaju.

U Hrvatskoj je ostvarena demokracija koja omogućuje uzurpaciju i monopol vlasti, vlasti koju nije moguće zamijeniti mirnim sredstvima kao što su izbori, jer su isti lažirani i nedemokratski i služe samo za smjenu jedne frakcije “bivših“ komunista koje zamjenjuje druga. Pobjedu uvijek nose ili komiti iz SDP-a ili oni iz HDZ-a u koaliciji s onim snagama koje su izdale i domovinu i narod i ideje i sve demokratske vrijednosti. U pravilu smjenom jednih ili drugih promjene se ne događaju.

 

Ovaj put, to jest na slijedećim izborima novi HDZ će, ako dobije izbore, biti ona nova snaga koja će donijeti promjene i pokrenuti Hrvatsku, iz dana u dan poručuje novi vođa, do sada zločinačke i izdajničke organizacije HDZ, Tomica Karamarko.

Je li to nova snaga za promjene

Prije bi se moglo reći da to sliči samo na nastavak politike dosadašnjih vođa HDZ-a koji su dolazili na vlast i davali prazna obećanja. Naime, kad ne bi bilo tako Tomica Karamarko, nova snaga HDZ-a već danas bi zagovarao i jasno propagirao nove vrijednosti, a u prvom redu zalagao bi se za omogućavanje onog najvažnijeg, a to je ograničenje i uravnoteženje vladajućih skupina kojima i sam pripada, odnosno kojima će i sam pripadati, ako pobijedi na slijedećim izborima.

Prava promjena

Prava promjena u kontekstu ovog teksta bila bi donošenje novog ustava kao početak uspostave novog društvenog poretka u Hrvatskoj. Novi ustav čiji tekst neće biti mrtvo slovo na papiru i demokratska fasada zbiljskih političkih procesa. Program koji bi obuhvaćao napuštanje koncentrirane moći, koju je najlakše zlorabiti, i trenutačno pristupanje konsolidaciji i stabilizaciji ustavnog poretka bilo bi prava promjena, jer demokratski razvitak i razvitak općenito zahtijeva prije svega ustavne promjene.

Što se misli pod pojmom “ Novi Ustav“

Ukratko će se navesti ono najosnovnije i najbitnije.

To je onakav ustav kojim bi se utvrdile osnove odnosa građana s tijelima državne vlasti i svima onima koji obavljaju javne ovlasti. Ustav koji u zbilji jamči ljudska prava i temeljne slobode i predviđa pravna sredstva njihove zaštite. Koji zabranjuje određena postupanja državnih tijela, ali im istodobno nalaže određena postupanja ( socijalna, kulturna i druga prava).

 

To je onakav ustav kojem je svrha “ustrojiti“ i konstituirati državu ( konstitucionalizam predstavlja ideju pokoravanja zakonima, a ne ljudima) i njezin pravni sustav. Ustav koji “ustavlja“ sve pokušaje onih koji bi državne institucije željeli podvrći svojim interesima.

Na prvom mjestu treba smjerati ograničavanju i uzajamnom nadzoru nositelja javnih ovlasti. Kroz sustav ustrojstva vlasti. Ustav primjenom načela diobe vlasti omogućava nadzor najviših nositelja vlasti. Kroz jamstva neovisne sudbene vlasti osigurava se provedba načela vladavine prava.

 

Da bi se ostvarile promjene i razvitak Hrvatska treba novi ustav  koji mora i treba biti politički akt države i naroda kao nositelja suvereniteta. Njime se trebaju utvrditi temeljna načela političke zajednice kao demokracije utemeljene na poštivanju ljudskih prava i sloboda i vladavini prava.

 

Ustav mora objasniti temeljne vrednote i ciljeve društvenog razvoja, izražavati volju i namjere poštivanja dostignuća moderne pravne civilizacije i na taj način uspostavljati okvir za demokratsko usklađivanje i izražavanje interesa putem zakonodavstva.

On mora među ostalim utvrđivati granice ustavnog identiteta države, gdje ne može biti prijenosa ovlasti na međunarodna tijela.

 

Što je osobito važno, on mora biti instrument narodne volje, kojim se želi nadzirati i usmjeravati nositelje državne moći, kako bi sredstva državne vlasti, koju im je narod dao na raspolaganje, koristili u interesu naroda.

 Da kao akt samog suverena (naroda) ograničava i same nositelje vlasti u državi.

 

Da bi ustav bio “USTAV“ i kao takav donio razvitak mora ga donositi narod i uslijed toga mora imati jaču pravnu snagu nego zakoni koje donose predstavnička tijela. Morali bi biti dužni pridržavati ga se svi, pa i najviši dužnosnici državne vlasti. I što je osobito bitno, da se najvažnije odluke, osobito one ustavnog značaja, donose glasovima većine državljana na referendumu.

 

Potrebno je istaći da je bitno da se ustav, kao najviši pravni akt, izravno primjenjuje i da se svatko ima pravo pozivati na ustavno zajamčene slobode i prava i koristiti zajamčena sredstva i putove zaštite tih prava. Kao i to da svatko ima pravo upozoravati i pozivati na red one, posebno državne i javne službenike i dužnosnike, koji se ne drže ustavnih odredbi.

Nova snaga (ni)je za promjene

Karamarko ne spominje, on bježi od takvih promjena. Time odbija da se njegovoj možebitnoj budućoj vlasti odmah po dolasku na vlast vežu ruke i da se vlast podvrgne ustavnim i zakonskim ograničenjima.

Tomica i njegov novi HDZ ne razmišlja glasno i jasno o novom ustavu. O onakvom ustavu koji bi bio sredstvo mnogobrojnih građana protiv samovolje malobrojnih i moćnih nositelja vlasti i društvene moći općenito. Koji bi bio instrument volje naroda, a kojem je svrha i to da se nadziru i usmjeravaju nositelji moći, kako bi sredstva državne vlasti, koja im je narod povjerio i dao na raspolaganje, koristili u interesu naroda, a ne osobnih interesa. Ne razmišlja se o ustavu čije norme bi se tumačile i prilagođavale životnim potrebama građana koje bi ustav držale poštenim okvirom zaštite njihovih sloboda i prava i promicanja njihovih interesa u odnosima samih građana s državnom vlasti.

O takvim promjenama još glasno i jasno ne razmišlja ni nova snaga na desnici Savez za Hrvatsku….

O čemu razmišlja HDZ

Razmišlja o ustavnim promjenama koje predlažu totalitarni SDP i HNS.

To je pogrešno razmišljanje, jer bi time na snazi ostao ustav koji bi se i dalje smatrao čisto teoretskim, simbolički važnim ali krajnje nepraktičnim, a ponekad i s vrlo opasnim konceptom.

Današnji hrvatski ustav i ovakav kakav je jest opasan za vladajuće, jer po riječima Zorana Milanovića “dopušta svašta“. Stoga i HDZ razmišlja da ga kao takvog treba mijenjati i prilagođavati prema potrebama vladajućih garnitura, a ustav između ostalog dopušta i referendum, kako god nakaradan bio ipak referendum.

Dakle, “nova snaga“ jest za promjene i to za one promjene koje ukidaju ne samo bitna, nego i sva prava koje bi građani trebali imati u demokraciji i svojoj demokratskoj zajednici.