Bosna treba svima, samo hajvanu ne

Piše: Dr. Anto KOVAČEVIĆ u knjizi  "Posavski koridor smrti"

Sjećam se jednog ulomka iz Krležinih "Deset krvavih godina ", u kojem seljak iz Pirota pita srpskog političara Dragoljuba Jovanovića: "Dragoljube, hoće li Jugoslavija propasti? Hrvati je žele srušiti!", a Dragoljub odgovara: "Vidiš li ti onu Hrvatsku? Da li bi ti htio kupiti njivu takva oblika "? "Pa, Dragoljube, što će mi ta njiva? To nije njiva nego kifla". "Eto, vidiš, Piroćanac moj ako Srbi imaju Bosnu, ta kifla svakog časa može pasti".


Bosanska Posavina i posavska Hrvatska dvije sestre, dvije kćeri iste matere, Sava, široka, modrozelena traka, nekad spora, nekad nabujala i hirovita i dijeli i spaja plodne, nepregledne ravnice...

Posavina smirena, široka i ravna, na jugu brdovita, oduvijek je Savom vezana s hrvatskom Posavinom...


"Bosna se tamo preko široke Save modro plavila, dvojica snažno razvijenih skeledžija u širokim bijelim gaćama i bijelim lanenim prozirnim košuljama širokih rukava koji se vežu zatiljkom, pjevaju dvoglasno ravno, kao što je ravna ta modrozelena njihova Posavina...

... Jesenje i po toj se Bosni tresu šljive i sazrijavaju voća i od tog sazrijevanja mirišu prisoji miris tih zrelih sokova opija...

... Posavsko obrežje odakle se na sjeveru nazire magličast trag Save, a na jugu se gomilaju teške tamno modre i mrke gromade, drugi masivi lančanih planina po kojima još uvijek ima hajdučkih špilja i pećina, drumovi, carski turski drumovi, po kojima se jaše desecima dana. Bosna zemlja, Bosna voda, sinovi tih posavskih obilježja znaju cijele legende naizust o toj svojoj domovini na jugu.

... ponosni su oni na svoju domovinu, ona je duga i široka, prostire se evo odavde, od Save pa sve do mora - "77 gradova". Život je vječan, ali je vječna i Bosna... "

(Hasan Kikić, Ho-Ruk, 1936. str. 37- 38)



Posavina je prostrana domovina, široka, ravna i plodna, nad njom je nebo pregolem modar krug i daleko, daleko tamo se ade s visokim, oširokim šašavim šumama i gustim vrbacima, i kroz njih teče široka modrozelena traka Save. Po toj našoj dragoj prostranoj domovini pjevali su u to mirno doba proturatne pjesme

"Soldačijo, alaj si mi gorka, ostade mi zemlja i djevojka. "

(Hasan Kikić, Sinovi prostrane domovine, Naprijed, Zagreb, 1967. str. 222-223, 228)


Osim što je lijepa, što je rodna i plodna, što je raznolika i hirovita, stoje burne povijesti, preko bosanske Posavine ide mnoštvo putnika i željezničkih pravaca od sjevera k jugu. Oduvijek su ovi putovi spajali srednju Europu s Jadranom. Tako je i danas. Ne treba se čuditi što je svatko želio imati i biti gospodar tog komada Bosne i Hercegovine. Imati i kontrolirati ga - znači imati svekolike prednosti - i gospodarske i komunikacijske i geopolitičke. Nije za čuditi se i što su tvorci sulude velikosrpske ideje "Drang nach Westen" posebnu pozornost poklonili baš tom području. Nije čudno što su se tijekom agresije na BiH srbočetnici angažirali više nego značajne vojne efektive tako bi ovladali posavskim koridorom i kontrolirali ga.
Bosanska Posavina je izdana u momentu kad je bila vojno najjača i kad su Srbi bili opkoljeni i kad je Liješće bilo očišćeno od Srba, kad je koridor bio presječen i držan 52 sata. Tad je kao iz tame stigla naredba o povlačenju vojske bosanske Posavine.

Tko je izdao tu naredbu?

Predsjednik Tuđman je rekao daje netko prekršio njegovu zapovjed. Do dana današnjeg, a otvorena je i istraga, ne zna se tko je izdao takvu naredbu. Taj, tko je to učinio, radi protiv interesa hrvatskog naroda u cjelini i protiv globalnih hrvatskih interesa. U svakom slučaju taj nije prijatelj hrvatske države i hrvatskog naroda. "