Tko ruši Hrvatsku

Piše: Stjepan Starčević

U zadnjih nekoliko dana slušamo vijesti kako se gospodarstvo oporavlja, raste izvoz, raste industrijska proizvodnja, smanjuje se broj nezaposlenih. Dobijamo suglasnost za raspored nekoliko milijardi Eura iz Evropskih fondova. EU daje pozitivno mišljenje za LNG terminal i Pelješki most. Sve prognoze domaćih i svjetskih ekonomskih analitičara govore da konačno očekujemo pozitivan rast BND i izlazak iz recesije. Škver najavljuje zapošljavanje nekoliko tisuća radnika. Naravno sve su to vijesti kojima bi se trebali svi u Hrvatskoj radovati, ali da li je to tako. Umjesto da sve snage usmjerimo ka  većim aktivnostima za dobrobit sviju u ovoj napaćenoj zemlji pojedinci se trude da izazovu nerede i straše narod novim nasiljem.

Ovakva situacija bi bila smijesna da posljedice koje može izazvati nisu tragične. Da bi shvatili zasto se dešava ova apsurdna situacija uvijek se moramo pitati kome ovo sve odgovara. Kome odgovara zaoštravanje situacije u zemlji, kome odgovara nazadovanje Hrvatske u razvoju u ovom trenutku.

Odmah da napomenem, volio bih da u ovoj svojoj analizi stojim pogrešno, volio bih da griješim, ali…Evo o čemu razmišljam.

Trenutna Hrvatska Vlada već tri godine pokušava da uvede red u zemlji. Dosadašnji rezultati su katastrofalni, vjerovatno zbog nesposobnosti istih, ali i dobrim dijelom zbog lošeg nasledja koje su zatekli u zemlji. U trenutku kad se nazire svjetlo na kraju tunela sve se više pojavljuju nezadovoljnici, odnosno sve se više pokušava izazvati nered.

 Pred zadnje Predsjedničke izbore diže se jedan dio branitelja i postavljaju šator u Savskoj ulici ispred ministarstva branitelja. Ne želim pisati protiv branitelja, jer ih smatram zaslužnima za slobodu ove zemlje, ali želim skrenuti pozornost na neke nelogičnosti. Traže smjenu pomoćnika ministarstva branitelja. Pa zar politika jedne zemlje ovisi o pomoćnicima. Znali su oni koji su ih tu postavili da tražeći nejasne zahtjeve mogu svoj boravak tu produžiti do trenutka koji njima odgovara. Ako je netko i sumljao u to da li iza njih stoji neka politička stranka, poslije Predsjedničkih izbora je valjda svima postalo jasno da je HDZ organizator tih njihovih prosjeda. Naime o čemu se radi?  Vodje prosvjednika stalno ističu da se oni ne bore za osobnu korist, što je i jasno jer imaju prihode izmedju 5000 – 30 000KN. Ali za koga onda prosvjeduju?

Dva dana poslije predsjedničkih izbora vodje prosjednika iz Savske organiziraju večeru na koju pozivaju ministra branitelja. Logično bi bilo da se svaka situacija koristi za iznalaženje izlaska iz ove situacije. Ali u ovom slučaju nije tako. Pri ulasku u lokal (ovo je sve bilo u centralnom Dnevniku na svim Hr TV postajama) ministar Matić se sreće sa Milijan Savo Brkić glavnim operativcem HDZ, inače poznatom po prepisanoj diplomi fakulteta koja mu je omogućila i mjesto ravnatelja policije. Brkić je znači tu bio prije Matića i pošto je dao upute vodjama prosvjeda odlazi i ne pokušavši pomoći u razriješenju ove mučne situacije. Što se ovom večerom postiglo. Ništa ili skoro ništa. Ustvari vodje branitelja i njihovi pokrovitelji su htjeli pokazati svoje likovanje pobjedom KGK na ovim izborima, jer riješenje situacije koja je ispred ministarstva im i nije cilj.

Iskreno rečeno nadao sam se poslije pobjede KG Kitarović da će se i branitelji povući iz Šatora, ali zašto do toga nije došlo? Mislim da je najveći krivac što se to nije riješilo upravo izviješće vlade i analiza svjetskih stručnjaka o izlasku iz krize. Ma koliko umobolno ovo zvučalo ipak je činjenica da dobri rezultati koji se očekuju u narednom periodu ne odgovaraju HDZeu. Oni cijelo vrijeme mandata ove Vlade papagajski ponavljaju da ova Vlada ništa ne radi, da nema rezultata, a ni u jednom momentu ne nude neko riješenje kojim bi se izašlo iz krize. Zašto ne nude neko riješenje? Zato što ga nemaju. Sjetimo se kako je HDZ vladao svih ovih godina dok je bio na vlasti. Sjetimo se Sanadera, Polančeca, Rončevića, INE, HACa, Fimi medije i drugih koji su završili na sudu. Sjetimo se koliko je opljačkano Hrvatskih firmi u pretvorbi po HDZeu, koji su gradili gradjani ove zemlje. Karamarko samo izjavljuje da Vlada ne radi i da je nedomoljubna. Kako može Vlada biti nedomoljubna kada u njoj sjedi nekoliko naših branitelja. Zar je domoljubna ona vlada koja je opljačkala i pokrala ovu zemlju. Zar je domoljubna ona Vlada koja je iz stranke koja je osudjena kao zločinačka (mafijaška) organizacija.

Sada kad se priprema zakon o braniteljima u čijem pripremanju učestvuju i sami branitelji očigledno je da će se time izbiti i zadnji adut prosvjednicima u Savskoj za njihovo beskonačno protestiranje, puštaju se dezinformacije o pohodu policajaca koji će rastjerati branitelje iz šatora. Tko to radi? To izjavljuje zastupnik Hrvatskog Sabora gos. Djakić (član HDZea) koji iz samo njemu znanih razloga povećava tenzije u zemlji. Pa ako smo domoljubi pomozimo svi i vladajući i opozicija da se ne manipulira prosvjednicima za dobrobit ove zemlje.

Šta možemo očekivati u skoroj budućnosti?

Nažalost moja predvidjanja su crna. Ukoliko i drugi pokazatelji budu pozitivni, odnosno ako se pokaže da zemlja izlazi iz krize može se očekivati još veći neredi. HDZ ide na sve ili ništa. Poslije financijskih problema kojima je suočena stranka (nemogućnost isplate plaća uposlenicima) oni ne mogu dočekati preuzimanje vlasti, da bi nastavili pljačkati gdje su stali prije tri godine. Šta mogu uraditi? Pa već su počeli s mobilizacijom braniteljske populacije, a onda na proljeće će pokušati izazvati veće nerede. Izvlačit će sve više nezadovoljnika (kojih je zaista previše) na ulice i tako pokušati izazvati strah u zemlji. U nedostatku pravih ekonomskih programa i dalje će se nastaviti s ideološkim podjelama, što je Karamarko najavio kad je rekao „povest ćemo novi Domovinski rat“.

Da li je ovo zasta moguće? Da li je ovo precrn scenarij? Da li narod može nasjesti na sve ovo što mu se podbacuje u tobožnjoj domoljubnoj brizi? Da li su neki spremni staviti osobni interes i interes svoje stranke ispred interesa Države i njezinih gradjana? Ja mislim da je odgovor jedan i glasi MOŽE. Na sva ova pitanja odgovore ćemo vidjeti u skoroj budućnosti. Nadam se da griješim.