Posjeta kući bl. Djevice Marije u okolini Efesa

Piše: Stjepan Starčević

Povodom 25-godišnjice braka uputili smo se prije par dana na krstarenje Sredozemljem. Već u pripremi putovanja upoznali smo se s mjestima gdje će brod pristati. Jedno od odmorišta bio je i Izmir. Taj treći po veličini grad Turske je jedna od najvećih luka na Mediteranu. Grad se nalazi na obalama Egejskog mora i ima oko 4 miliona stanovnika. 80 km od Izmira nalaze se ostaci 3000 godina starog antičkog i rimskog grada Efesa u kojem se nalazilo jedno od sedam svjetskih čuda - hram posvećen grčkoj boginji Artemidi. Efes je bio drugi po važnosti i veličini grad Rimskog Carstva s 250.000 stanovnika u kojem je svoje evanđelje, vjeruje se, napisao sv. Ivan. U području oko Efesa djelovao je i sv. Pavle koji koji se u svojim poslanicama često obraća Efežanima. Izuzetno je uzbudljivo koračati gradom u kojem je prije toliko vremena postojao vodovod i to zatvoreni, kanalizacija, javni zahodi, knjižnice, parlament, kazalište. Posjetitelje bez daha ostavlja glavna gradska ulica, Mramorna cesta, koja je dobila naziv po kamenu kojim je popločana i koja svjedoči o nekadašnjoj veličini i značaju tog maloazijskog grada. Posebice ako imate na umu da je iz zemlje u 19. stoljeću otkopana tek trećina Efesa. Izuzetno je uzbudljivo kada znate da su upravo tom ulicom hodali sveti Pavao i sveti Ivan, koji je tu i umro 100. godine, kao i sama Djevica Marija čija je kuća u blizini tog predivnog grada. No jednako kao i Poslanica Efežanima, ime grada proslavio je jedan od najvećih koncila u povijesti Crkve, Efeški koncil 431. godine. Premda je štovanje Isusove Majke registrirano i ranije (između ostaloga i u rimskim katakombama), premda su veliki teolozi i prije svoje spise posvećivali Isusovoj Majci, nakon toga koncila štovanje se proširilo na sasvim nov način osvajajući prostor i u samoj liturgiji Crkve.

Efez je, međutim, povezan s još jednom snažnom marijanskom tradicijom. Danas se u blizini grada nalazi skromna crkvica s iskopinama (područje je službeno muzej), a kompleks nosi naziv »Marijina kuća - Meryem Ana«. Tu je, prema tradiciji, živjela, umrla i na nebo uznesena Blažena Djevica Marija. O Marijinu zemaljskom svršetku postoje dvije tradicije. Jedna taj svršetak vidi u Jeruzalemu. S tom prvom tradicijom povezana su putovanja Marijine kuće, koja su u temelju trsatskoga svetišta, kao i onoga u talijanskome Loretu. Druga je tradicija upravo spomenuta efeška. Kuća se nalazi samo par kilometara od Efesa na Slavujevom brdu. Taksista inače i sam musliman govori nam o štovanju bl. Djevice Marije u Islamu. Uz glavni put prema Marijinoj kući nalazi se izuzetno lijep 7- metarski kip bl. Djevice Marije. Nakon kratke molitve i fotografiranja pored kipa idemo dalje do kuće bl.Djevice Marije u kojoj je Isusova majka provela svoje posljednje godine na zemlji. Tu ju je doveo sveti Ivan kojeg je Isus na križu zadužio da se brine o majki Mariji kad mu se obratio riječima „Ivane evo ti majke, majko evo ti sina“. Kuća je prepoznata kao sveto mjesto Katoličke crkve 1892. Do sada ovo sveto mjesto su pojetili trojica Papa i to papa Pavao VI godine 1967,  Ivan Pavao II godine 1979 i papaBenedikt XVI 2006 godine.  To mjesto godišnje obiđe 4,5 milijuna posjetitelja i to ne samo kršćana već i muslimana koji također poštuju Isusovu majku kao 'ženu predanu vjeri' i koja se kao takva zajedno s Isusom spominje i u Kur'anu. Ona je jedina žena, kojoj je u Kuranu posvećeno cijelo poglavlje, 19. sura, u kojem se naziva majkom proroka Isusa. Sveta knjiga Islama navodi da je Marija bila djevica, ali joj se ne pripisuju božanske osobine kao ni njezinom sinu Isusu. O kući Djevice Marije brine šest časni, trenutno iz SAD-a te dva svećenika. Ispred kuće veliki je bazen u kojem su se krstili oni koji su prihvatili kršćanstvo kao svoju vjeru, a u blizini je i oltar na otvorenom s kojeg se drže svete mise. Jedna od zanimljivosti je i „ zid poruka“. Desetak metara duga željezna konstrukcija prekrivena je porukama i željama koje su na papirima, salvetama, računima i sličnom posjetitelji ispisali Djevici Mariji. Koliko je taj čitav kraj bio pod utjecajem kršćanstva govori i Samostan Sv. Ivana, najpoznatija  bizantska građevina u Efesu.

Prvi put je Efez proglašen vjerojatnim mjestom Marijinog prijelaza u nebo u jednoj opasci u „Ordo Romanus“ iz vremena pape Lava XIII. (papa od 1878. do 1903). Status svetišta Marijinoj je kući dodijelio papa Ivan XXIII. Život bl. Djevice Marije u kući u blizini Efesa opisan je prema kazivanju vidjelice Ane Katarine Emmerich. Blažena Ana K. Emmerick je redovnica augustinijanka koja je 38 godina bila prikovana za postelju te imala viđenja vezana uz Marijin i Isusov život.  I konačno, najveće moguće priznanje dobio je i životni put same Ane Katarine Emmerick, kad ju je 3. listopada 2004. godine blaženom proglasio papa Ivan Pavao II.

Zbog vremenske ograničenosti naša posjeta ovom svetom mjestu se bližila kraju. Kupili smo nekoliko suvenira. Naravno fotografijama smo htjeli zabilježiti svaki trenutak našeg boravka.  Svi mi koji smo tada posjetili ovo mjesto rekli smo da ćemo ovdje doći svakako ponovo.

Evo nekoliko fotografija s tog Svetog mjesta.

Brod kojim smo plovili

Kip Gospe na putu izmedju Efesa i Marijine kuće

ispred kipa Gospe

Oltar

Marijina kuća

ispred Marijine kuće

krstionica

pored jednog od kipova

ovako izgleda unutra

izvor s kojeg je i Marija pila vodu

Zid želja

o svetištu

Ivanka pali svijeću

suvenirnica sa svetim motivima

iznad Efesa

Efes

teatar gdje se sv. Pavle obraćao Efežanima.

Bazar kod Efesa