Kapelanija u Donjem Rajiću

Iz knjige: U SRCU POSAVINE

Autor: Stjepan Starčević

           Odmah nakon što je posvećen za biskupa fra Grgo Ilić je krajem 18. stoljeća pošao sa obilaženjem biskupije dijeleći svetu krizmu po župama. Tako je 05.10.1797.godine došao u Zovik. Zovička župa je bila tada dosta velika i u nju su spadali Ulice i Gorice. Župnik u Zoviku je bio fra Franjo Milanović, a kapelan fra Juro Grgić. Biskup, fra Grgo Ilić, saznavši od župnika za poteškoće oko pastorizacije te velike župe, odlučio je da uspostavi kapelaniju za udaljenija sela. Nije mi poznato da li je odmah počela funkcionirati nova dušobrižnička postaja, ali svakako najkasnije sljedećeg proljeća. Dokaz tome je upis jednog krštenja u zovičkim maticama od 29.04.1798. god, koji počinje sa; „Ja fra Juro Grgić iz Vareša, kapelan u Goricama i drug zovičkog župnika“. Original na latinskom glasi; Ego Fr. Georgius Garghich a Varess capellanus in Gorice et Socius Parochi zovicensis. Fra Juro Grgić je prvi kapelan u Goricama. On je stanovao u Goricama, tamo obavlja svećeničke funkcije i s vremena na vrijeme odlazi župniku u Zovik, i tamo u maticama upisuje sve što je potrebno, jer još ne vodi samostalne knjige. Takva kapelanija se naziva izložena, lat. expositia, za razliku od mjesne, lokalne, u kojoj se vode i matice. Kakav je život tih kapelana tada bio, najbolje pokazuje pismo što ga je fra Filip Laštrić, (1700.-1783.) profesor i odgojitelj, kustos i provincijal Bosne Srebrene, pisac i povjesničar uputio svojoj braći, u tim zabačenim mjestima. „Znam, da vam se ne zna mlogo puta dan ni noć, konak ni postelja, ručak ni večera, nego valja, da ste zadovoljni onako, kako se gdi nađe kod siromaha. Znam, da crkva neimajući, valja vam tražiti zgrada i pojata, ili načinjati kolibice pod dubjem, te kabanicom pokrivši misu govoriti. Znam da vaše ovčice, po daleku raštrkane, inačije ljudi težaci i siromasi, nemogu k vama doći u druge dneve, nego najviše u svjetkovine; onda vam je krstit, vjenčati i upisat jedno i drugo; onda vam je ispovidat i pričešćivati; onda nad nelagodnim moliti i blagoslivljati“.

            Koji je opseg imala kapelanija najbolje se vidi po tome koja su joj sela pripadala. To su bili pored Gorica još: Rajić, Ulice, Krepšić, Ulović i Vitanovići. Fra Juro je zacijelo vršio svoju službu zdušno i valjano, jer ga stariješine imenovaše zovičkim župnikom. Fra Juru Grgića nasljedjuje fra Stjepan Batvić koji uz sebe ima i kapelana fra Andriju Maračića. Ovaj krsti 23. 07. 1803. god dijete u Rajiću, kao gorički kapelan. Župnik fra Stjepan je bio dobro obolio i iznemogao, tako da fra Andrija prelazi posve u Zovik. Župnik, fra Stjepan Batvić umire 17.05.1804. god. i na zovičku župu dolazi fra Pavo Stoičić. Fra Andrija Maračić je tada  premješten, a za kapelana dolazi fra Domin Grgić iz Lovnice. On je sigurno živio u Goricama, jer je u 1804. godini krstio u Goricama 7 djece, Rajiću 6, Krepšiću 6, Njivicama 4, Uloviću 5 djece, te po jedno u Ulicama i Vitanovićima. Nakon smrti župnika fra Pave Stoičića, 03.01.1805. godine za župnika ponovo dolazi fra Juro Grgić. On se potpisuje sa „zamjenik župnika“ (pro-parochus), a fra Domin se potpisuje, još 17.05. 1805 kao kapelan Gorica (capellanus do Gorice) i 09.06.1805 preuzima upravu nad cijelom župom. 1806 fra Domin odlazi u Garevo za lokalnog kapelana, a župnikom postaje fra Martin Tomašević. Fra Domin Grgić dolazi ponovo na kraće vrijeme 1811 godine, a nakon njega dolazi fra Anđeo Dugonjić, koji ostaje duže vremena. U Goricama je bila kapela i župnikova kuća. Kapelan u njoj nije stalno boravio, nego je držao misu nekoliko puta u godini. Naslov kapelanije je i dalje ostao, mada su je ljudi već zvali župom, a kapelana župnikom. Sjedište kapelanije (župe), je preneseno u Rajić. Ne zna se točno kad je sjedište preneseno u Rajić, ali je to obavljeno sigurno prije 1813.godine, što se vidi iz opisa posjete župi, koju je 1813 godine obavi biskup fra Augustin Miletić.

          Fra Augustin Miletić je posvećen za biskupa nakon smrti fra Grge Ilić 01.03.1813.godine. Te godine je u Bosni izbila kuga i u tri godine zbog kuge se skoro prepolovilo stanovništvo. Umrli su i mnogi svećenici, pa je i to postala jedna od briga mladog biskupa. Čak je i sam provincijal, zbog pomanjkanja svećenika morao preuzeti upravu jedne župe. Fra Augustin Miletić, kao provincijal, preuzima upravu nad župom Dolac kod Travnika. Da barem donekle ublaži nestašicu svećenika, namjestio je nekoliko svjetovnih svećenika, glagoljaša, iz Hercegovine. Od kuge su ponegdje izumrla cijela sela, negdje su ljudi bježali u planine, čak su nikla i posebna groblja, kojima se nakon ove opake bolesti niko nije služio. I danas se zna za njih i nazivaju ih kužna groblja.

         Unatoč svemu mladi biskup je u rano proljeće te godine krenuo u obilazak biskupije. Iz svoga sjedišta u Fojnici krenuo niz Bosnu, preko Foče u pravcu Broda  preko Tramošnice u Tolisu.

          Evo kako je posjetu te 1813. godine Rajićkoj kapelaniji opisao biskup. Put biskupa fra Augustina Miletića, opisan je u Franjevačkom vijesniku 1934. godine na strani 49. pod naslovom; „Zvonigradski put po krizmi biskupa Miletića 1813.“

           Prvi dan jula u četvrtak posli ručka na 16 i po sahata pođosmo iz Tolise. Kod bunara u Blaževu, dočekaše nas Dubravski pratioci s mnoštvom puka i sfatismo kućaru u Dubrave kod Biele na 22 sahata i po. Držasmo krizmu kod kućara u bašči na 4. jula, a drugu na 6. jula na meraji. I obadva puta pokisosmo.

            Na 7. jula posli ručka na 17 sahata pođosmo iz Dubrava. Kod Vukšićke ćuprije dočekaše nas pratioci Goričani od župe Goričke, sa svojim poštovanim župnikom. Oko 22 sahata sfatismo u Gorice kućaru, koji kućar jest sagrađen na zemlji Adži Begovića iz Gradačca. Držasmo krizmu u kapelici kod kućara u četvrtak na 8. jula. U petak na 9. jula posli ručka na 17 sahata podigosmo se iz Gorica. S poštovanim župnikom fra Anđelom Dugonjićem priđosmo na Grbavicu. Kod Mujezinova broda dočekaše nas pratioci od Boderišta i od Zovika. Sfatismo u Zovik na 22 sahata i po. Držasmo krizmu u havliji kod kućara u nedilju s kišom, a posli podne padne strašni grad i učini kvara priko načina“

            Iz ovog opisa puta vidimo da biskup govori o goričkoj župi i o njezinom župniku, zatim o kućaru i kapelici uz njega. Ako pažljivo analiziramo ovo gore napisano vidićemo da se sjedište tadašnje „goričke župe“ nalazilo u stvari u Rajiću. Tu se nalazila kapelica i kućar. Biskup navodi da je ona bila na zemlji Hadžibegovića iz Gradačca. Poznato je da su Hadžibegovići imali svoje posjede u Rajiću, s obadvije strane puta, što kroz selo ide preko Grbavice prema Brčkom. A kapela je bila najvjerovatnije na zemljištu Tunje Josić uz potok Kolobara, s lijeve strane. Tu je mala uzvišica koja se od potoka penje za nekih četir metra i to mjesto često zovu brdom. Na tom mjestu je kasnije Tunje Josić zet, Đorđe Birman napravio vikendicu. Tamo se  jednom, prilikom oranja, pronašlo nekoliko kašika i noževa, ali su ih djeca raznijeli. Dugo godina se na tom mjestu jasno vidjelo, da je na jednom mjestu zemlja bila mnogo crnja i bolja. Kapela je bila drvena, a čini se da je bila prostrana jer biskup piše da je u njoj obavio krizmu. U mnogim mjestima kapelice su bile male, a u Brčkom je u to vrijeme, kapelica bila jedna soba župnog stana. Kapelu su kasnije, kad je u Ulicama osnovana župa, rastavili i prenijeli u Ulice. Kad je u Ulicama napravljena crkva, onda je građa kapelice vraćena u Rajić i od nje napravljena kapelica u groblju, koja je tu bila sve do ovog posljednjeg rata. Kapela je bila neobičnog oblika. Iznutra na stropu su bili neobični ukrasi u bojama, a desno od ulaza je na dovratku, na jednom stupu urezana godina 1821. 

           Biskup fra Miletić piše da su ga dočekali Goričani s poštovanim župnikom. Znamo da tada Gorice nisu imale župu, ali je kapelanija imala pravo na neki poseban naziv. Još uvijek nije pisala posebne knjige i još uvijek se zove Gorička kapelanija. Službeno je kapelanija rajićka, ali njezin kapelan je zove gorička, kako se prije zvala, još uz to je zove župom. Put Biskupa iz Rajića vodi preko Grbavice do Mujezinova broda. Iz ovoga se vidi da je on stvarno bio u Rajiću, jer vjerovatno je da iz Gorica ne bi izabrao ovaj put da ide u Zovik.

           1814. godine u maticama krštenih se pojavljuje svjetovni svećenik, glagoljaš, don Tadija Čalić. On krsti od 10.08.1814. do kraja godine. U Goricama je krstio: 11 djece, Njivicama 6, Rajiću 3, Krepšiću 5, Uloviću 3, Ulicama 5, Rogozanu 3, Vitanovićima 2, Omerbegovači 2, Zoviku 2, Štrepcima 1 i Boderištima 2. Ova krštenja su upisana u maticama krštenih u Zoviku.

           Prva knjiga Rajićke kapelanije s maticama krštenih se pojavljuje 1816. godine. Na prvoj stranici knjige piše na latinskom: „Um hunc legitimum esse in quo describuntur baptizati Paraeciae de Zovik testatur Pro Capellania Raich – Suttiskae die 19. Septembris 1816. Fr Dominicus a Vareš Vicius Gentlis Epplis“ , što u prevodu znači: „Ova knjiga ovjerovljena za kapelaniju rajićku, da se u nju upisuju kršteni župe zovičke svjedoči u Sutjeski dana 19 rujna 1816. fra Dominik iz Vareša, biskupov generalni vikar“. Fra Dominik se preziva Franjić, ali se potpisuje samo sa fra Dominik iz Vareša, što je u to vrijeme bila vrlo česta pojava, da svećenik uz svoje ime stavlja i mjesto odakle dolazi.

          Po ovome je vidljivo da od 1816. godine franjevačko starješinstvo dosadašnju goričku kapelaniju, zove rajićkom. Ona je većeg stepena nego dosadašnja, jer vodi svoje matice, a i opseg joj je veći, jer se u nju upisuju dosadašnja sela Gorice i Rajić s Njivicama, te Krepšić, a dolaze i nova sela: Ulice, Vitanovići, Ulović i Mujezinov brod (sadašnji Brod)

           Prvi upis u rajićkoj matici je obavio fra Jakov Grgić, i to godinu dana nakon što je ova knjiga ovjerena. Fra Jakov počinje s upisivanjem 03.10.1817., ali su krštenja obavljena još prije nekoliko mjeseci i upisana su bila, privremeno negdje drugo. Fra Jakov upisuje neka krštenja što ih je obavio don Tadija Čalić, 13.02.1817. godine. Inače posljednje krštenje don Tadije u Rajiću je 22.05.1817. god. On je najvjerovatnije ostao kapelanom u Rajiću do lipnja, a tada odlazi za kapelana u Bijelu, gdje je kapelan bio don Josip Lučić, a na njegovo mjesto za rajićkog kapelana dolazi fra Jakov Grgić. Don Josip Lučić prima kapelaniju u Skakavi, koja je osnovana kad i Gorička 1797. godine i kao skakavski kapelan krsti i u Rajiću 27.12.1817. i 01.12.1818.godine. Fra Jakov Grgić je došao u Rajić sredinom lipnja 1817. god i ostao je najmanje do sredine 1819.godine. Starješinom mu je bio zovički župnik fra Luka Ćorić, kojeg fra Jakov zove „vrlo budnim župnikom i nadasve dostojnim definitarom“. Fra Luku je u siječnju 1818. godine posjetio fra Ilija Starčević i tom prilikom posjetio i svoj rodni kraj. Biskup fra Augustin Miletić je posjetio ove župe još 1819,1823,1827 i 1830 godine, ali matice nisu sačuvane, pa se ne zna točan datum dolaska u posjetu. Biskup Miletić je umro 18.07.1830. godine na jednoj krizmi u Vidošima, na dalmatinskoj granici. Miletić je 1815. godine tiskao u Splitu za svoj narod Početnicu i bukvar, pod naslovom: „Početak slovstva, te Istumačenje nauka kršćanskog“. Tu je knjigu narod jako zavolio i zvao ju „Biskupovača“. Kako nisu sačuvane matice, od 1819. pa sve do 1834. ne zna se tko je bio rajićki dušobrižnik. Prema jednom spisu, te 1834. godine kupuje fra Filip Šimić za samostan zemljište u Ulicama, gdje treba prenijeti kapelaniju iz Rajića.

           Rajićka kapelanija je prestala s radom krajem 1835 godine, a 1836 je počela sa radom Ulička kapelanija. Sela koja su pripadala rajićkoj kapelaniji sada spadaju pod uličku kapelaniju. Nakon što je svećenik iz Rajića prešao u Ulice, ostao je kućar prazan i kapelica bez nadzora, te je netko iz kapelice ukrao paramentu, kalež i kapuč, te biskup naređuje 1837. god. da se te stvari ponovo nabave. Još u vrijeme prve krizme biskupa Miletića (1813. godina), Ulice su bile poveće selo, a i položajem su bile pogodne, da se tu smjesti župa. Skoro svi stariji franjevački šematizmi pišu, da je ulička kapelanija osnovana 1816. godine, ali da joj je sjedište bilo isprva u Goricama, a zatim u Rajiću.

           Rajićka kapela je prenesena u Ulice 1837. godine i od građe je tamo napravljena kapela, što se vidi iz starih uličkih crkvenih računa. U tim crkvenim računima je 1849. godine fra  Martin Nedić je zapisao; „odlučih kapelu ovog mista, sagrađjenu od pokojnog fra Antuna Đurića 1837. godine, produljit i razširit i u tu svrhu porušeni i razvučeni kućar iz Raića privući ovdi“. Majstori su počeli na kapeli raditi 24. 08. a završili su 21.10. 1849. godine.