Josipa Akalović Antić – 11 puta prvak Hrvatske u 4 discipline

Piše: Stjepan Starčević (CroExpress)

Josipa Akalović-Antić rođena je 1982.godine u Brčkom. Po struci je dipl.ing. matematike, studirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je kao profesor na Veleučilištu VERN, predaje matematičke i statističke predmete.  Trenutno je na poslijediplomskom studiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer Statističke metode za ekonomske analize i prognoziranje.

Upravo je završila vrlo uspješnu sportsku karijeru. Prvakinja Hrvatske 11 puta u 4 različite discipline. Na svjetskom prvenstvu u Szegedu (Mađarska) 2005.godine medalja joj je izmakla za 0,05 bodova i osvojila je najnesretnije 4. mjesto. Na Svjetskim kupovima u Debrecenu (Mađarska 2001)  i Trier (Njemačka 2002) osvojila je drugo mjesto. Bila je pobjednica na 23 turnira. Pobjednica na 5 međunarodnih prvenstava država (5 puta Hrvatska i 1 put BiH). Vrhunska sportašica Hrvatske IV kategorije po kategorizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora.

1.      Sa 13.godina počeli ste se baviti borilačkim sportovima. Kako se jedna djevojčica odluči baviti „tipično muškim“ sportovima?

 

Najprije sam krenula na karate s 9 godina. Bratić je već trenirao i postizao dobre rezultate, išla sam ga gledati na treninge i tako se i sama uključila. To je bilo u Ivanić-Gradu, no kad smo se preselili u Kutinu nije bilo karate-a pa sam krenula na kickboxing.

 

2.      Bili ste 11. puta prvakinja Hrvatske u četiri različite discipline. Kakve su to discipline i koja je razlika među njima?

 

Najviše sam se natjecala u disciplinama semi i light contact. U semi contact-u (polu kontaktu) je cilj protivnika nadvladati tehnikom i brzinom. Nisu dozvoljeni udarci punom snagom, čak se i kažnjavaju. Kod svakog postignutog boda, borba se prekida kako bi suci dodijelili bodove. Svaki natjecatelj ima na sebi zaštitnu opremu. Borba se odvija na tatamiju (tanka strunjača).

 

Light contact (lagani kontakt) je vrlo slična disciplina koja se za razliku od semi contacta odvija u kontinuitetu. Sudac ne prekida borbu već tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju borbe se proglašava pobjednik.  Natjecatelji i u ovoj disciplini imaju zaštitnu opremu te se udarci punom snagom također kažnjavaju.

 

Low Kick je “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci nogama po gornjem dijelu nogu protivnika.  Dozvoljeni su udarci punom snagom. Borba se odvija u ringu.

 

Aero kickboxing je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina je kombinacija aerobika i  kickboxinga. Izvodi se uz glazbu pojedinačno i grupno.

 

3.      Dva puta ste bili druga na Svjetskom kupu, što je izuzetan uspjeh. Kako se osjeća sportista u tom momentu? Da li tad preovladava sreća zbog osvojenog drugog mjesta ili tuga zbog izgubljenog prvog mjesta?

 

U prvom momentu, naravno, tuga i nezadovoljstvo. No, dok se slegnu emocije i postaneš svjestan uspjeha ipak prevlada sreća

 

4.      Prošle godine ste uplovili u bračne vode. Obzirom na sport kojim se bavite, da li je vaša riječ „uvijek zadnja“?

 

Na žalost ili na sreću po mog muža više se ne bavim aktivno kickboxom. Sada samo povremeno sudim na natjecanjima u semi i light kontaktu.

 

5.      I pored vrhunskih rezultata koje ste postizali, školu niste zanemarili. Kako ste uspjeli to dvoje uskladiti?

 

Uz dobru organizaciju, podršku roditelja i prije svega ogromnu volju sve se stigne.

 

6.      Jesu li roditelji gledali vaše borbe?

 

Tata nije propuštao priliku da dođe na natjecanje i prati borbe, a mama je radije gledala snimke kod kuće, bilo joj je teško uživo gledati.  

 

7.      Da li biste svojoj djeci savjetovala bavljenje borilačkim sportovima?

 

Svakako. Vježbajući tehnike kickboxing-a ravnomjerno se razvijaju gotovo svi mišići, a ujedno se djeca uče disciplini i samokontroli. S obzirom da u disciplinama u kojima se djeca natječu nisu dozvoljeni udarci punom snagom te je obvezna sva zaštitna oprema, ozljeda gotovo da i nema.

 

8.      Čime se bavite u slobodno vrijeme?

 

Posjedujem sudačku licencu i povremeno sudim na natjecanjima u semi i light kontaktu. U Hrvatskoj nije lako živjeti od sporta pa uz posao radim još i neke honorarne poslove tako da više nemam vremena za aktivno treniranje i natjecanja. Više ne živim u Kutini, gdje sam trenirala, što je još jedan od razloga zašto više nisam aktivna.

Hvala vam u ime čitalaca CroExpressa na iskrenim ogovorima i želim vam mnogo uspjeha u daljem radu.