Božićni običaji

Iz knjige: U srcu Posavine

Stjepan Starčević

         Pripreme za Božić počinju četriri nedjelje prije Božića. To se zove Došašće ili Advent. Na svaku nedjelju došašća palimo svijeće. I to svaki put po jednu više. U vremenu došašća stiže i sveti Nikola (6. prosinca). Djeca su naročito aktivna pred sv. Nikolu, jer je poznato da sv. Nikola obilazi dobru djecu i dariva ih. Naravno da svako dijete želi da se pokaže kao dobro, zato se uoči sv. Nikole peru i glancaju čizme, zatim se stave na prozor ili ispred vrata, kako bi u njih mogao sv. Nikola staviti dar.

          Vrijeme došašća donosi nam pripremu na Isusovo rođenje. Do Božića ima i puno posta. U vrijeme Došašća moramo i pomagati drugim ljudima i više nego inače. To i jeste naša priprema za otkupljenje koje vidimo rođenjem Isusa Krista. Svećenik u crkvi nosi ljubičastu misnicu. Počinju zornice, zatim počinju velike ispovjedi za Božić. Došašće govori kako Bog Otac daruje svoga sina. tj. djetešce Isusa u jaslicama za nas ljude. To je najveća ljubav koju je Bog dao za čovjeka. Zato kažemo da je čovjek ljubljeno dijete. Možemo se darivati u malim stvarima. Došašće je vrijeme odricanja i molitve.

           Na sv. Luciju (13 prosinac) sije se pšenica. Pšenica simbolizira obnovu života i plodnosti, kao i obilje koje nas treba da snađe sljedeće godine. Pšenica se sije tako što se u posudu stavi malo Humusa ili crne zemlje iz živike i onda se na površinu naspe pšenica. Svaki dan se zaljeva i drži na toplom, tako da do božića isklija i naraste oko 15 cm. Za Božić se ošiša u u nju postave tri svijeće, koje se pale prilikom jela. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe.

           Badnjak - badnjica (24.12.) dolazi od staroslavenske riječi bodar ili badar što znači biti budan i po narodnom tumačenju bdjeti i iščekivati dolazak Spasitelja. Badnji dan, premda je od pokrštenja Hrvata poprimio kršćansku tradiciju, sačuvao je bogatstvo različitih magijskih vjerovanja, gatanja i predskazanja, što je baštinjeno iz pretkršćanskih tradicija praslavenskog i indoeuropskog kulturnog kruga. Znakovi Božića prepoznatljivi su u prisutnosti zelenila, slame i svijeće. Na ovaj dan strogo se posti. Bez obzira što na badnjicu mnogi peku svoju pečenicu, ona se taj dan ne proba, sve dok ne prođe ponoćka. Večera na Badnjicu je bogata i posna. Jede se gusti grah pripremljen sa lukom. Poslije toga se zasladi sa gibanicom. Na Badnjicu ne valja nikog udariti, jer se vjeruje da će onaj koji udari nekog na tom mjestu dobiti čir.

           Posebno sadržajan i radostan dan je posljednji dan priprave, Badnji dan, koji je prepun događanja od same zore pa sve do ponoći. Osim uobičajenog ustajanja na misu zornicu, na Badnji dan su i najmanja djeca imala puno razloga za rano ustajanje. Večer prije djeca bi okupana i uređena rano legla u krevet želeći na taj način ubrzati vrijeme do svitanja. Obično zbog radosnog iščekivanja dugo u noć ne bi zaspala, ali bi usprkos tome s radošću ustala sljedećeg jutra. To je jutro u kojemu se djeca bude i ustaju ranije od svih ne žaleći za toplom posteljom i nedovršenim snom. Upravo je to jutro za njih ispunjenje sna nakon puno jutara iščekivanja u kojima su uvijek iznova ispitivali roditelje: Koliko još noći treba prespavati do Badnjice? Badnje jutro je velik dan za djecu, jer su oni tog jutra prvi čestitari i navjestitelji skorog rođenja Isusovog. Uloga koja im je dodijeljena čini se tako prirodnom budući da nam Bog tog dana dolazi upravo u liku djeteta. Taj dan djeca započinju u ranu zoru nošenjem Badnjaka (hrastova grančica) po susjedstvu. To je običaj koji se na području naše župe u svom izvornom obliku održao i do današnjih dana. Naime, toga bi dana djeca ranom zorom pohrlila u obilazak sela, i ispred svake kuće ponavljali pjesmu:

“Badnjak na kuću, Bog i Božić u kuću”

         To je za domaćine bio znak da izađu na prag.  Tad djeca čestitaju: “sretno Badnje jutro”.  Na to domaćini odgovore: “Fala, živi i zdravi bili”! Nakon uzajamnog čestitanja domaćin ili domaćica iznose već pripremljene darove. To su nekad bili: jabuka, orasi, slatkiši, a u zadnje vrijeme najčešće se daje novac.

          Na Badnji dan se kitio i Bor – Krizban (njem. Christbaum). Krizban su najčešće kitila djeca sa domaćicom. Na krizban se umjesto sadašnjih kuglica i lampica, nekada stavljale sjajne bombone, umotani orasi i td.

           S prvim mrakom bi već svi morali biti u kući, jer to je večer u kojoj je sva obitelj na okupu. Tada bi domaćin u kuću unio ranije pripremljenu slamu, te pozdravio ukućane: “Faljen Isus, dobro vam došla Badnja večer”! Nakon toga je uzimao blagoslovljenu vodu, svijeću i križ i počinjao moliti Vjerovanje i prstima praveći znak križa na čelu blagoslivljao svakog člana obitelji. Nakon toga redom bi poškropio sve prostorije u kući, zatim i cijelo dvorište, uključujući i štale i marvu u njoj, ambare i ostale gospodarske zgrade. Nakon blagoslova, domaćin se vraća u kuću i započinje zajedničku večernju molitvu, bogomolju. Moli se Anđeoski pozdrav i Radosno otajstvo krunice, a na kraju bi bake preporučile još pokoji Očenaš za zdravlje i blagostanje, te za žive i za pokojne. Po svršetku molitve uslijedila bi obiteljska večera, svečano postavljena na stol ili siniju oko koje bi se klečalo.

          Večera započinje paljenjem triju svijeća koje simboliziraju Presveto Trojstvo. Svijeće se stavljaju usred posude u kojoj je na dan sv. Lucije posijana pšenica. Sve se to stavlja na božićni kruh, kićenjak. Pri paljenju svake svijeće, govori se ova molitva: “Pomozi, Bože i Božiću, da bi nam i godini doš'o u zdravlju i veselju, u žitnom rođenju, marvenskom plođenju i duševnom spasenju”! Poslije ovoga zaziva se blagoslov Božji nad obitelji i hranu koja će se blagovati. Po svršetku večere svaka svijeća se gasi raznim komadićima hrane kako bi Gospodin i u idućoj godini podario svega u izobilju. Večeru se kasnije zalijevalo vinom ili rakijom šljivovicom. Često se poslije toga i zapjevala neka božićna pjesma. Uz pjesmu se prostirala slama i pripravljale jaslice, uglavnom isklesane od drveta.

           Tu noć djeca su spavala na slami prostrtoj po podu i prije počinka su im pričane priče o malom Isusu koji se te noći rodio na slami. Da bi počinak u slami bio još zanimljiviji za djecu, majke su im u slami ostavljale poneki slatkiš koji su djeca oduševljeno pronalazila. Te noći je svaka obitelj nastojala na konak dovesti još jedno dijete iz šire obitelji, kako bi im to dijete ujutro bilo položaj, obitelj je ovime željela pokazati kako je spremna primiti dijete Isusa u svoju kuću i pružiti mu dostojno svratište i toplinu doma. Kada bi djeca već zaspala, a kuća bila uređena za sutrašnji blagdan, stariji ukućani odlazili bi na svečanu misu, ponoćku, na kojoj iz sveg glasa i s posebnim žarom pjevaju božićne pjesme. Nakon ponoćke uslijedilo bi uzajamno čestitanje:” Sretan ti Božić i Isusovo porođenje”!

            Na samo božićno jutro dijete koje je tu noć bilo gost u kući – položaj, izlazio je napolje i hranio živinu, kako bi ista nosila više jaja. Položaj se darivao  između ostalog i Položajskom kobasicom.

            Na dan Božića nezamislivo je ne otići na misu, a nakon mise nastavilo bi se čestitanje i izricanje najljepših želja. Toga i ostalih dana obilazi se rodbina, redaju se zdravice, djevojke i momci odlaze u selo u najljepšoj nošnji ne žaleći se ni na oštru zimu koju su zasigurno morali osjećati u tankim rubinama i jaknama. O Božiću se najčešće i svatovalo, što je još pojačavalo dobro raspoloženje. U sve dane Božića odlazak na mise se podrazumijevao, samo bi se čestitke iz dana u dan mijenjale, drugi dan se govorilo: “Sretan ti Božić i Sveti Stjepan!, treći dan: Sretan ti Božić i Sveti Ivo”! Na blagdan Nevine dječice - Mladence, uz čestitku su stariji znali ćušnuti djecu u znak sjećanja na pokolj nedužne djece od strane kralja Heroda. Uh, kad se sjetim, koliko puta smo taj dan i otplakali, da bi kasnije dobili po kocku šećera koju su žene najčešće nosile u njedrima.

            Nakon ovih dana božićno ozračje protezalo se do Nove godine koju su skromnije obilježavali uglavnom mladi skupljajući se uvečer na doček Nove godine, koji bi se katkada protegnuo do svitanja nakon čega bi slavlje završavalo odlaskom na jutarnju misu. Božićno drvce i jaslice zadržavali bi se u kući do Bogojavljenja - Sveta tri kralja, a onda bi naši ljudi, već pomalo umorni od slavlja i nerada, ponovno utonuli u svoje misli o obradi polja uzdajući se pri tome da će im u pomoć katkada pristići ono malo dijete rođeno u Betlehemu.

             Već poslije drugog dana Božića počinje posvećenje kuća. Svećenik obilazi kuće, uz pratnju nekoliko domaćih ljudi i blagosivlja kuće ispisujući na vratima pored tekuće godine i tri slova G M B (imena sv. Tri kralja, Gašpar, Melhior i Baltazar).