Bosna da prostiš

O podizanju obeliska u Tuzli, ili kako se krivotvori povijest?


Piše: Armin Pohara

U Tuzli je ovih dana u parku postavljen novi spomenik. I ništa tu ne bi bilo sporno da se ne radi o jednom obelisku na kojem je uklesan dio Povelje bana Kulina. Dio Povelje koji nije uklesan na obelisk je, pogađate, baš onaj dio Povelje koji ukazuje na kršćansku povijest Bosne.

U Bosni napaćenoj i poniženoj niti spomenici jednom vremenu ne mogu ostati pošteđeni jadnih i bijednih politiziranja. I njena prošlost se razdijelila među pobjesnjelim fašistima… I njena prošlost se siluje od hulja i nitkova. Kada je prije neki dan u Tuzli postavljen spomenik povelji Kulina Bana, kao neosporan dokaz bosanske državnosti, njeni financijeri su iz teksta izbacili sve ono što im se nije sviđalo i od čega nemaju nikakve dnevnopolitičke i druge koristi. Stide se “mrcine” svoje prošlosti kojom bi se kitili. Htjeli bi svi da svijet počinje od njih, a da su se tek davno…davno poslije pojavile AMEBE!
U našim krajevima spomenici se ne podižu kao spomen jednom vremenu, već vremenu u kome se podižu.
Ko god se stidi svoje prošlosti u njoj će vječno živjeti.

Bosna se brani istinom!!!

Da se još jednom podsjetimo originalnog teksta povelje bosanskog vladara kako bi znali razlikovati istinu od laži!

POVELJA KULINA BANA:

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.

Neka mi Bog pomogne i sveto Sveto Evanđelje.

Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.